" Znaš li gdje je Ana? " " Ne znam. " lagala sam " Mislio sam da je možda kod tebe. " " Sinoć je bila tu. " " I nije ti rekla što danas smjera? " " Ne. " rekoh pokušavajući sakriti drhtanje glasa " Nema je cijeli dan i sada sam u njenom ateljeu pronašao papirnatu bijelu ružu i pismo. " Šutila sam da dobijem navremenu, da smislim svoju obranu, a Rudloff mi je počeo čitati pismo: " Čuvaj ovaj cvijet da te podsjeća na mene.