I - tako - pred kraj puta - pomalo smo se osuli... Subotnje obiteljske i dr. obveze, ali ja sam nekako baš željela dovršiti taj put svetosti, posjetiti i tu zadnju postaju - posebno mi dragog o. Antića, pa makar i sama... Putem od Palme ipak moleći krunicu, na nakanu da se ipak priključi barem još netko, usput i telefonski potičući znance i prijatelje, ako su možda u gradu, da se priključe zadnjoj etapi... No, činilo se uzaludno... A još k tome - sada već iza 13 h i vrata crkve u Zvonimirovoj izgledala su čvrsto zatvorena... Sjetih se stražnjeg samostanskog ulaza, pa odlučih još i to pokušati... I tamo je sve bilo zatvoreno, ali na moj pozvon, na prozoru ureda pojavio se mladi svećenik, kojem sam objasnila da se radi o zavjetnom hodočašću i da bih željela na grob o. Antića... I on mi odluči otvoriti vrata, uputivši me na taj susjedni ulaz... I dok sam prešla tih par metara, sretoh znanicu iz crkve, koja se odlučnim korakom uputila u istom smjeru, ali bojeći se da neće uspjeti ostvariti svoju molitvenu nakanu ulaska na isto mjesto... Objasnih joj da sam upravo pozvonila, i da će nam svećenik sada objema otvoriti, kako je i bilo, a i njemu se učinilo da smo i došle obje zajedno... A mi ni same nismo mogle vjerovati svemu što se upravo odvijalo pred našim očima, srcima i upravo otvorenim vratima... Mladi fratar je objasnio da do groba ipak nećemo moći, ali da je tu sobica o. Antića, gdje je živio, ispovijedao i blago u Gospodinu preminuo, te kapela Gospe Lurdske... Moja znanica Josipa i ja zajedno i pobožno izmolismo još 2 desetka ružarija našoj Gospi, zahvaljujući za ovaj čudesan susret i zajedničku milost, u sobici izmolismo i molitvu za beatifikaciju o. Antića, upisasmo se u knjigu posjetitelja, i pokušasmo objasniti jedna drugoj otkuda mi obje tu, te sam pričajući joj o Zagrebačkom putu svetosti, darovala joj plastificiranu sličicu biskupa Langa... Ja sam još nakon sv. mise na Dolcu, molila i biskupa Langa, da pošalje još nekoga tko će sa mnom dovršiti cijelu trasu puta svetosti... A Josipa mi s nevjericom objašnjava da je i ona upravo bila tamo na misi, te ni sama ne zna kako osjetila poticaj da se zaputi do Zvonimirove... Žarko želeći da s nekim podijeli i pojača svoje molitvene nakane...