Hm.. ovako.. činjenica jeste da smo nas dvoje negdje podijelili uloge.. i to onako pravo: on muškarac, radi, doprinosi, brine se za režije, frižider, a ja ko prava ženica za djecu, prašinu i ručak.razmišljala sam o ovoj rečenici gore.. i nemam šta reći na nju, netko to gleda kao bitnu razliku.. ja to gledam kao neš što je okej.meni je razlika u tome što je meni lijepo biti doma sa klincima i sa njim, što je lijepo kad se on vrati klincima i meni.. al iskreno? najsretnija sam kad si zgrabimo gajbu pive, klince na baka servis i gas.. nebitno gdje.. samo nek je asfalt pod guzicom.Može biti da je njemu trenutno možda puna kapa svega.. al hebi ga lorde, nekako se sa vremena na vrijeme pokušam ušaltati u njegovu glavu, pokušavam se staviti, ili ne, sjetim se sebe kad sam radila i imala sto problema po mozgu.. da mi je ponekad godilo, svratiti nekud na cugu.. sama.. sa nekim.. ko nije nitko od doma istina, ne u toj mjeri.. i zaista.. da me se poteglo za rukav i reklo: hej, pretjeruješ, de stani malo.. ja bih zasigurno zastala..