Nadalje, prikazuje uspon mladog i uzornog provincijskog plemića Eugenea de Rastignaca koji se suočava s pravilima prljave igre Pariza i prihvaća ih, te na kraju mutne poslove bivšeg robijaša Vautrina kičme Ljudske komedije koji daje prikaz pokvarenog i licemjernog društva kroz moralnu deformiranost velegrada. Ako imate smolu da ukradete bilo što, izložit će vas na trgu pred palačom pravde kao čudovište, ukradete li milijun u salonima slavit će vas kao utjelovljenje kreposti. Uz tu osnovnu fabulu upoznajemo i bijedu pansiona gospođe Vauquer te naličje visokog pariškog života, u kojem su novac i interes iznad svih moralnih vrijednosti. Ukratko, tu caruje bijeda bez poezije, bijeda škrta, šutljiva, otrcana.