91., 92. i 93 godine zbog promjene dokumenata u MUP-u je bila čista opsada građana koji su htjeli čim prije nove dokumentne.MUP je doslovno bio zatrpan zahtjevima grđana, pa se radilo 24 sata na dan.I to nebi bilo ništa soprno da nije bilo sljedećeg.Građani su tražili što hitnije promjene Putovnica.Netko zbog bježanije od rata, neko zbog bježanije iz BiH a netko jer je naprosto živio vani.Uglavnom pritisak za Putovnice je bio golem.Referenti koji su radili na Putovnicama, radili su dan i noć, ali debelo za svoj džep.Da bi se Putovnica napravila van radnog vremnena, nije bilo problema, samo je trebalo platiti 50 njemačkih maraka-u to vrijeme.Pa to je bila javna tajna o kojoj su svi znali.Čak i šefovi.Nije problem u tajni ili novcu nego o čistom ratnom profiterstvu u teškim ratnim okolnostima.Mito i korupcija odmah na startu stvaranja države.To su oni koji su shvatili šta i kako im je činiti u opasnim danima.To je bio eldorado na izvanredne zarade.Građani sretni što imaju ubrzano svoje nove dokumente a osoba koja ih je izdala ubrzano, nemože pobrojati plodove svojega prekovremenoig rada.I svi sretni.E to je ona sića koja je grickala u ratnim uvjetima.Šefovi i oni jači su prodavali od oružja pa do čistih legalnih Putovnica.E tu je cijena bila već malo drugačija.Ako nešto i nestane, a Bože moj pa rat je