Neke noći dok sam se rastajao s prijateljima na ulici Projurio je čednom brzinom od 90 ili 100 km/h Između dva reda parkiranih automobila Crni porsche Kao srednjovjekovni vitez na turniru Sreće Jedva smo uklonili neke dijelove tijela Da mu ne smetamo Ja sam uspio reći kamo si nasrnuo, mladiću On je već hvatao krivinu na kraju Nove vesi Drugi Nisu bili tako dobroćudni U polumraku ulice Mogao si čuti razna površna mišljenja Majku i neodgovorne komentare Našto sam ja rekao, s obzirom na to Da je te godine još jednom bjesnio rat U Hrvatskoj, da se momku možda žuri da preko Sljemena Što prije stigne u rovove oko Osijeka Ili u Dubrovnik Dodao sam također da je možda nespokojan što mu otac Više nije sekretar u ceka Osim toga, možda ima osjećaj manje vrijednosti Jer ga s nekoga nenamjernog propusta nisu pozvali u vojsku A možda se tek nedavno vratio s Haitija I sad provodi dane potišten u stilu Club Med tristesse I zbog toga zbog nikakva drugog razloga Kud prolazi nama na ulicama ostavlja

Odlučili su poći u Čečeniju, gdje je tada bjesnio rat, kako bi pomogli čečenskim pobunjenicima protiv ruske vojske.

Utoliko prije što smo mala zemlja, u kojoj je nedavno bjesnio rat.

Dan pošto je Njemačka obznanila priznanje Hrvatske i Slovenije, 20. prosinca 1991., dok je bjesnio rat Srbije i Crne Gore protiv suverene i neovisne države Hrvatske, Vlada SFR Jugoslavije uručila je njemačkome veleposlanstvu u Beogradu prosvjednu notu (brt. 10131), u kojoj se, među ostalim, kaže:...

Teške 1992. godine, kada je Hrvatskom bjesnio rat, pokrenut je festival u Kastvu.

Brojnim " izbrisanima " bilo je nemoguće pribaviti sve tražene dokumente kojima su pokušavali vratiti stalno prebivalište, jer je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini već bjesnio rat.

- Dolazim u Rovinj od 1991. godine, kada je u Hrvatskoj bjesnio rat.

Ime Recondo (kovanica nastala spajanjem engleskih riječi Reccon i Commando) preuzeto je od škole za obuku izvidnika američke vojske, ustrojene 1966. Školu su pohađali izvidnici koji su nakon toga odlazili na službu u Vijetnam, gdje je u to doba bjesnio rat.

Katu su okupatori pustili na pogreb, bili su milostivi, ali njezin sin nije mogao biti pokopan na svojoj zemlji, jer je još bjesnio rat, nego u Splitu.

Također je istaknuo da u prosincu 1991., nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost i u njoj već bjesnio rat koji se vodio s teritorija BiH, Hrvatska nije imala s kim razgovarati o " opstojnosti BiH ".

A baš taj Dugi otok jedan je od ključnih temelja Lipnikova braka, slatka uspomena na one prve dane beskrajne zaljubljenosti, ljeto 1995. provedeno u samoći, ljubavi pod zvijezdama, hrani i piću dok je u Hrvatskoj bjesnio rat, isti onaj vječni, ciklički ponavljajući rat.

Radman si je novcima Televizije Zagreb platio stručno usavršavanje u Americi dok je ovdje bjesnio rat.

Gadafi je otvoreno podržavao Gadafija kada je bjesnio rat na Balkanu pod sloganom koje protiv Amera, ja sa s njima.

Nije posve jasno koja su ga to djela učinila junakom Domovinskog rata za razliku od ostalih hrvatskih branitelja na bojišnici, tim više jer Zagorec, osim svog ureda u MORH-u i odsjedanja u skupim hotelskim sobama u inozemstvu, nije vidio nikakvu crtu bojišnice, jedino možda na televiziji, a ako je i pucao, onda je to činio iz hobija kad je lovio divljač na safariju u Zimbabveu, dok je u Hrvatskoj bjesnio rat.

Da su nam institucije slobodne od korupcije vrlo vjerojatno bi gulio dozivotnu kaznu u celiji do Sanaderove zbog " zanimanja " za Hrvatske tvrtke dok je u Hrvatskoj jos bjesnio rat.

Preslaba Rusija je postala ovisnik o njezinoj financijskoj pomoći, dok Francuska i tek ujedinjena Njemačka nisu imale dovoljno ni snage ni moći početi išta suvislo s Europom, na čijem je jugu, Balkanu, bjesnio rat.

Osim o poznatim, herojskim akcijama kao što su Oluja i Maslenica, učenici su iz prve ruke mogli čuti i dogodovštine kojih nema u knjigama niti njima dostupnoj literaturi, a Luković im je objasnio i kakvu je ulogu imala Vojna policija u vrijeme kad je na ovim prostorima bjesnio rat.

U to vrijeme je u domovini već bjesnio rat.

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.

Autori istraživanja, međutim, napominju da je u razdoblju obuhvaćenom istraživanjem u Nizozemskoj bjesnio rat cijenama između trgovačkih lanaca što je rezultiralo niskim cijenama nekih proizvoda relevantnih za istraživanje.

Unatoč činjenici da je i dalje bjesnio rat, od mnogih sam sugrađana čuo samo riječi entuzijazma i zahvalnosti upućenih, prije svega, Papi i tako sam Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. poslao pismo zahvale 15. siječnja, na blagdan Svete Stošije, zaštitnice Grada Zadra u čijoj se katedrali daleke 1177. godine poklonio papa Aleksandar III., prisjetio se u Livljanić u svojem izlaganju naslovljenom Od gradonačelnika Zadra tijekom rata za nezavisnost do prvog hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici " napominjući kako u tom trenutku nije ni pomišljao da bi kroz kratko vrijeme mogao biti imenovan veleposlanikom pri Svetoj Stolici.

zaboravio si napisati da je Goran doveo u Zagreb Beckera da odigraju humanitarni meč za bolnicu u Klaićevoj, kada je u Hrvatskoj bjesnio rat

U vrijeme dok je u Hrvatskoj bjesnio rat, to priznanje je odjeknulo u Europi, a sve TV kuće su informaciju prenijele svijetu.

Jedan od uvjeta bio je i iskazana spremnost za putovanja i rad u drugim zemljama, što sam protumačio da im treba prevoditelj za odlazak u Bosnu u kojoj je tada bjesnio rat.

Bio je to 11 mjesec 1993. pa iako je bjesnio rat i stvari su bile jako ozbiljne, uopće se nisam zamarao time da bih mogao završiti na ratištu.

U doba kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, rušili se domovi i prijateljstva poput kakve prašine koju jednim potezom stresemo s prljava rukava, u Barceloni je košarkaška lopta predstavljala i značila mnogo više.

Takvih istuacija ima u takvoj količini svugdje u svijetu, a 1992. je u tom malom slavonskom gradiću sigurno bjesnio rat.

Već u prvim godinama djelovanja, kad je u Hrvatskoj još bjesnio rat, rotarijanski je lanac prijateljstva pokazivao svoju učinkovitost.

Naime, ne treba zaboraviti da je tada u jesen 1991. godine u Hrvatskoj već uvelike bjesnio rat.

Prije rata živio je i radio u Njemačkoj, a vratio se kada je u Hrvatskoj bjesnio rat.