U Uredu Predsjednika pronađena je zaliha dokumenata značajna za Blaškićevu obranu i pobijanje njegove krivnje za događaje u Ahmićima.

Međutim, od same statusne konferencije, koja je u ovom slučaju bila čista formalnost, znatno zanimljivija je činjenica da je Tužiteljstvo ovih dana, dakle tri mjeseca nakon što je zaključena drugostupanjska rasprava u slučaju Blaškić, a na kojoj je njegova obrana podastrla nove i vrlo bitne dokaze, od dokumentacije koja joj je bila nedostupna pa do iskaza svjedoka, Sudu odaslalo podnesak u kojemu tvrde da oni nisu namjerno uskratili dokumentaciju bitnu za Blaškićevu obranu.

Na to je reagirala Blaškićeva obrana tvrdeći suprotno, a najnovijim podneskom Sudu Tužiteljstvo je ustvari priznalo ono što je Blaškićeva obrana i dokazala u drugostupanjskoj raspravi, a to znači da je Tužiteljstvo doista posjedovalo dokumentaciju bitnu za Blaškićevu obranu, ali o tome, iako je to bilo dužno, nije izvijestilo njegove branitelje.

Nisu željeli imenovati šefove tajnih službi i njihove nalogodavce koji su bojkotirali Blaškićevu obranu kako bi zaštitili prave krivce.

Iako je u tom slučaju Hrvatska na sve moguće načine bacala Blaškiću klipove pod noge, skrivala dokumente koji su dokazivali Blaškićevu nevinost - a istovremeno teško optuživali ljude koje je kontrolirao Šušak uz odobravanje Tuđmana - Blaškićeva obrana je uspjela dokazati dvostruku liniju zapovijedanja, uz prezentaciju mnoštva dokumenata koji su jasno pokazivali hrvatsku suradnju sa Srbima, šverc nafte, oružja i robe, i što je najgore - svjesno izazivanje sukoba sa muslimanima u srednjoj Bosni sa ciljem ostvarivanja Tuđmanove fiks-ideje o " humanom preseljenju stanovništva ".

Blaškićevu rodbinu koja je došla iz Kiseljaka, većinom odjevena u majice s njegovim likom, " u red " su stavljali Blaškićevi šogori. Miroslav Škoro, ma nisam pjevač - predstavio nam se dobro raspoložen jedan od šogora.

Jeleni suze idu na oči na sam spomen zeta, a čim je ugledala Blaškićevu mati Jelu, najsrdačnije su se zagrlile.

Blaškićev branitelj Ante Nobilo podsjetio je na doba od prije osam godina, kad je obećao da će Blaškića vratiti doma. Uz Blaškićevu obitelj ja sam danas sigurno najzadovoljniji - priznao je Nobilo pa poručio kako Blaškića nisu oslobodili ni Mesić ni Račan, makar su učinili veliku stvar otvarenjem zabranjene dokumentacije. Blaškića je oslobodilo to što je uvijek bio častan čovjek - kazao je Nobilo.

Da bi oplodio svoj novac, koji je zarađivao (samo za Blaškićevu obranu je gotovo deset godina dobivao svaki mjesec 45.000 DEM i sve plaćene troškove), povezuje se s Ninoslavom Pavićem.

Matthew Whatley, bivši kapetan Cheshirskog puka, ne slaže se s izjavom svoga bivšeg šefa u BiH Boba Stewarta da je general Blaškić bio odgovoran za kontrolu nad vojnicima koji su izazvali krvoproliće u Ahmićima/Whatley i njegov neimenovani kolega spremni su, u potezu bez presedana, poduprijeti Blaškićevu žalbu na presudu Haaškog suda, koja i po mišljenju Martina Bella, bivšeg izvjestitelja BBC-a, počiva na nepouzdanim dokazima Iscrpnije...

Tako je na Blaškićevu namjeru, unatoč drukčijem mišljenju većeg broja žitelja Ahmića, reagiralo Udruženje građana žrtava rata " 16. april Ahmići ".

Čestitam mu na riječima " svima opraštam " - o Blaškićevu je slučaju rekao fra Karlo Kujundžić, dok je fra Ivan Pervan spomenuo ratne godine koje je i sam proveo u župi Kiseljak: - Blaškićev izlazak iz haaškog uzništva ovom narodu znači povratak dostojanstva.

Zbog toga Olujić u pismu od suda očekuje " brzu i djelotvornu akciju ", odnosno pokretanje istrage o navodnom Blaškićevu napadu na Rajića, pokretanje stegovnog postupka i kažnjavanje napadača, te da se Rajiću ubuduće zajamči zaštita osobne sigurnosti.

Osim što se ne zna je li Blaškić zapravo bio žrtva prije nego što je postao osuđeni ratni zločinac, u brižno kreiranome metežu netragom nestaju i odgovori na druga ključna pitanja: tko je skrivio pokolj u Ahmićima, tko je skrivao dokumente dragocjene za Blaškićevu obranu te, još važnije, tko je te dokumente konačno otkrio?

Štoviše, posvjedočio je, primjerice, kako je osobno zapovjedio odlazak specijalne postrojbe Vitezovi u Lašvansku dolinu i njihovo podčinjavanje Blaškićevu zapovjedništvu u tamošnjim vojnim operacijama.

Tuđmanov stariji sin, bivši špijun-sadašnji politički statist nafutran imovinom koju je ostavio otac, proglasio ga je odgovornim za Blaškićevu kaznu u Haagu, jer je navodno tamo izjavio da je Hrvatska bila agresor u Bosni. Nisam to rekao, smjelo mu je odvratio Mesić u novinama, ponašajući se kao da se pred Tuđmanovim sinom mora od nečega braniti. Rekao sam da ni predsjednik RH, ni Vlada, ni Sabor nikada nisu donijeli službenu odluku o slanju vojske u Bosnu, a tko je tamo na svoju ruku slao pojedince ili dobrovoljce, to neka utvrđuje sud. Predsjednikova finesa zadivljuje.

U početku, dok je tužiteljstvo izvodilo dokaze, dobri odnosi između mene i države bili su korisni za Blaškićevu obranu.

Josipović se lažno poziva na Blaškićevu potporu

U ožujku 1996. godine donesena je politička odluka o Blaškićevu odlasku u Haag, ali kad je optuženi general vidio kakvi mu se materijali stavljaju na raspolaganje, odjednom se predomislio i dva dana se skrivao od hrvatskih tajnih službi.

Ivanović i Udiljak su, naime, " milošću " Markice Rebića bili dodijeljeni kao tobožnji najbliži pomagači Blaškićevu odvjetničkom timu, najprije odvjetniku Zvonimiru Hodaku, a potom Anti Nobilu.

U stvarnosti, Ivanović i Udiljak godinama su po nalogu svojih političkih i špijunskih naredbodavaca zataškavali i zametali tragove i dokaze na Blaškićevu štetu, a u korist stvarnih režisera i izvođača civilnog pokolja, skrivali su dragocjenu dokumentaciju HVO-a o zbivanjima u srednjoj Bosni od odvjetnika Nobila, navodili ga na krive i unaprijed instruirane svjedoke, a sve kako bi zapovjedni lanac, koji je od Šuška preko Mate Bobana i Ivice Rajića vodio k Paški Ljubičiću, Anti Sliškoviću, Miroslavu Brali Cicku i ostalim sudionicima u planiranju i izvedbi zločina, osigurao dežurnog žrtvenog janjca - Blaškića.

Haag je spoznao da je u Blaškićevu slučaju pogriješio; Ivica Rajić, Bralo Cicko, Paško Ljubičić i ostali u međuvremenu su dospjeli gdje im je mjesto, nagrada za hvatanje Ivice Rajića Ranku Ostojiću danas je burza rada, a hrvatska javnost još nije posve jasno shvatila da su Blaškiću 45 godina zatvora zapravo puno prije Haaga bili dodijelili " domaći suci ", samproglašeni patrioti i " čuvari državnih interesa "; oni isti što su stvarne zločince iz Ahmića " kaznili " kućama, stanovima i poslovnim prostorima, lažnim identitetima i mirnim obiteljskim životima u Zadru i Splitu.

Je li točno da je i Haaško tužiteljstvo zatajilo nekoliko dokaza bitnih za Blaškićevu obranu?

ZAGREB - Haaškom ćemo sudu podnijeti hitan zahtjev za pomoć kako bi se generalu Tihomiru Blaškiću osigurao najbolji mogući medicinski tretman kazao nam je Blaškićev odvjetnik Anto Nobilo nakon što je u četvrtak razgovarao s dr. Rajkom Ostojićem, od kojega je prije nekoliko dana dobio stručno medicinsko mišljenje vezano uz Blaškićevu medicinsku dokumentaciju unazad godinu dana.

Prema Nacionalovim informacijama Haymanov honorar iznosio je oko 10 milijuna dolara, dok je Anto Nobilo dobio između pet i šest milijuna dolara za Blaškićevu obranu.

Nitko se i ne osvrće na " beznačajan " detalj da su već više puta posredno priznali Blaškićevu nedužnost.

Marinov je pred sudom objasnio Blaškićevu i Nobilovu tezu o dvostrukoj zapovjednoj liniji u bivšoj Herceg Bosni i njenim vojnim postrojbama.

ZAGREB - Na zahtjev obrane generala Tihomira Blaškića Haag je nedavno odvjetniku Anti Nobilu dostavio medicinsku dokumentaciju o zdravstenom stanju i Blaškićevu liječenju unatrag godinu dana.

No u Blaškićevu braniteljskom timu su i američki odvjetnici koji su se pokazali iznimno korisnim.

Zato je još 1996. tadašnja HDZ-ova vlada donijela odluku da Blaškićevu obranu financira hrvatska država.