zvonim na vratima Moga Svjetla U Tmini sporadično nadrkan. dogovor je bio da se nađemo u osam, ispeći će nekakvo tijesto sa šunkom i sirom i gledat ćemo tekmu u društvu zmija-hladnog lokalnog piva, ali ja kasnim cijelih 25 minuta. prvo me legica napilila da joj dovezem TV. zašto ljudi kupuju TV-e koji im nestanu u auto ili zašto kupuju automobile u čiji gepek ne možeš strpati jedan najobičniji TV dijagonale 63. dovezao sam ga, istovario i prihvatio ponuđenu kavu. kuhanje kave se malo oteglo, bila je previše vruća a i moj kometar " malu " nije baš previše ozbiljno shvatila. k vragu, količina cuge nema nikakve veze s veličinom učinjene usluge (da sam dovezao frižider od 300 litara zar bi mi skuhala amper kave?). pored kašnjenje u polasku još mi se na cesti napilio nekakvi starkelja s jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane i pišljivih sedam kilometera, u onom svom dizel kadettu s početka ' 70, vozio tjednima. dakle, tako blagorečeno iznerviran, ulazim u stan, pozdravljam kako je red i običaj i taman se spremim udjeliti poljubac kad zaćujem: - a gdje si dosad? bilo je to, u nekoj drugoj situaciji, sasvim obično pitanje izrečeno nekome ko nema običaja kasniti na dogovoreno, ali u tom trenutku, u njemu osjetih poveću dozu ljutnje - ma u piz.. materini, gdje bi bio piiiip krivi odgovor, shvatio sam odmaham ali već je izrečeno - pa dobro, što odmah pi.. iš, samo sam te pitala, tekma je počela, klopa se ohladila bežga, počelo je prvi samo gol propustili u prebacivanju " loptice " s jednog kauča na drugi, a drugi u " mutnoj slici bez tona ", klopa se uredno ohladila, a pivo ugrijalo i sve je pomalo počinjalo nalikovati na onaj kaos iz kojeg je nastao Big Bang. ustao sam, otišao do hodnika, obukao jaknu, obuo cipele, došao do ulaznih vrata i svom zbunjenom Svjetlu u Tmini rekao: - danas se neću svađati, ajmo sve iz početka izašao sam u hodnik zatvorio vrata duboko udahnuo pozvonio otvorila je ušao sam, pozdravio kako je i red, udjelio joj veliki pravi poljubac i s smješeći se upitao - sorry, malo kasnim, koji je rez? ležala je na kauču glave naslonjene na moje rame, klopali smo hlado tijesto sa šunkom i sirom, pili toplo pivo i uživali u utakmici ovaj je život prekratak da bismo ga proživjeli u svađi