Prizvanik Pavel reče kao i prvašnji, nu još i to da je rekao gost mlađi: Da se Boga češće I zdravi I bolni molimo, da k maši idemo, ne da tamo kavgu zametnemo, blebećemo I drug druga pozdravljamo za iznos, veće da Boga u poniznosti častimo, da dajemo crkvam milostinju, osobito za duše u čistilištu, da zvonimo u blagoslovljena zvona kad bliska I grmi I kad vidimo da se za nevrijeme spravlja, da je Bog htio svijet ognjem popalit radi nepravde, ai ga je Blažena Gospa umolila.

No, i time bi se podjednako moglo doći u situaciju da,, blebećemo kao pogani ako bismo vjerovali da nam sama ta činjenica može postići da budemo uslišani.

I ne ševimo više jer nemamo volje, Ponavljamo samo: nekad bilo je bolje, Životarimo samo i blebećemo bez mozga, S radija nam sviraju Stavros i Rozga.

I tako, dok mi blebećemo oni RADE.

Dok mi ovako blebećemo i prepucavamo se, odoše nama i Hajduk i cila Lijepa naša u tri p i z d e m a t e r i n e.

Å ećemo, Nogu pred nogu Mećemo I blebećemo

Možemo se zapitati: da li se i mi dovoljno trudimo da naše molitve budu zaista svjesne molitve upravljene Bogu u vjeri, ili i mi nekada moleći blebećemo poput pogana, ne misleći uopće što govorimo?

Može se dogoditi ili da posve pasivno šutimo ili blebećemo ili pak zaista molimo.

Što se razgovora tiče, mi uvijek blebećemo o svemu i svačemu tak da....

... pa bih, za sada, završila ovako: po mom mišljenju, svi mi, koji blebećemo tu na forumu, pojma nemamo o jednostavnosti i pogledi (na svijet) su nam manje/više iskrivljeni u smjeru propadanja; jer, onaj koji (mnogo) priča, malo zna (uživati u životu samom).

Doista, pišemo li mi svi bez veze, blebećemo i prosipamo riječi u vjetar?

Na kraju ture idem do dućana, kupujem dva soka i još malo blebećemo.

Isus nas je učio kako da razgovaramo s Ocem, da ne blebećemo kao pogani

Nikola mu ukazuje na to, a on se vadi na to da mi cijelo vrijeme blebećemo i to ga dekoncentrira.

Blebećemo nešto o jeziku, jezikoslovcima i (ne) razumijevanju jezika, a on uleti sa: Da vama ništa nije sveto osim punog trbuha, svjedoči i činjenica da vam ne smeta ni ovo: - pa onda link na pedofiliju i takve gadarije

Blebećemo bez veze, komentiramo okolinu, ja ne saznajem ništa od mene, ti od mene...

moram malo reagirati jer sam vidim svojim upisom isprovocirao očekivanu reakciju pjesničku. tehnika, drugovi moji, bar u haiku žanru jest vrlo bitan integralni dio pjesme (ono 5 - 7 - 5 idr.). tko nije u stanju zadovoljiti formu, sadržaj je nadrasta? ma nemojte? odstupiti se dakako može, ali u zen osnovama iz kojih poezija izvire krije se jedna cijela tehnika mentalne discipline, obuzdavanje unutrašnje vatre jest vrlina, često se možemo zateći kako užareni blebećemo frazetine, a fraza je smrt pjesničke riječi... dugo mi živili, kratko pisali (jer piše se samo sada)

Vozači nas upozoravaju da ne blebećemo ili se ne daj Bože prepiremo s carinicima - pustili su nas preko reda, ali bi nas mogli gnjaviti ako im se hoće.

Na kraju, konačno priznaj da su nas naši osloboditelji zauvijek oslobodili od sredstava za proizvodnju pa se pitam čemu služi država, nacija, domovina i svi ti isprazni pojmovi o kojima blebećemo na ovim stranicama unedogled.

Teško je doći do tog stanja jer nismo proveli: LUSTRACIJU, PRAVU REVIZIJU PRETVORBE, PRAVU REVIZIJU FINANCIRANJA PREDIZBORNIH KAMPANJA.., ali zato stalno provodimo detitoizaciju, detuđmanizaciju, deračanizaciju..., tj. mažemo ljudima oči i blebećemo/u o glupostima prvenstveno oni koji bi trebali nešto ozbiljno i ni po babu ni po stričevima raditi. (Sabor, Vlada, Predsjednik).

Pa onda mi tako blebećemo o koječemu ko dvije babe, božemeprosti.

Blebećemo o svemu u svačemu i dodjemo tako do nekih duhovnih tema.

Ako ćemo gledati demokratski i da su svi ljudi na ovom svijetu jednaki, kako se kunemo svaki dan i samo blebećemo, kako onda može neka porodica iz Indonezije ili Vijetnama živjeti sa 10 US DOLARA na mjesec u svojim uvijetima i opet su donekle sretni ako ne i sretniji od mnogo ovih zapadnjaka

Uglavnom i ona i ja blebećemo cili dan.

Svi mi blebećemo manje ili više beskonačno o nadi.

Jer - mi (pri tom mislim većina, ne generaliziram) mislimo na komad torte, na curu, na fax, na novce, na dnevne probleme, umjesto da mislimo o onom što blebećemo

Kad sam prvi put pročitao stih gdje Gospodin kaže da ne blebećemo mileći da će nas Otac uslišiti s mnoštvom riječi, prepoznao sam se u krunici i od tada je počela čežnja za stvarnim razgovorom s Ocem i počeo razgovor, u početku jednosmjerno jer nisam imao odnos s Njim, a poslije sam po nanovo rođenju, postao osjetljiv na Njegov unutarnji glas i ponavljanje u krunici mi je postalo besmisleno i pogano

Ali, Vixen i posebno Skittle, ne mogu ne primijetiti vaš pogled s visoka na nas neuke koji blebećemo na forumu o " nevažnim " stvarima