Danas sam bio u gradu. u kafiću su konobarice nosile majice nekog dućana otamo, podmetači za kavu, ružičasti, s istim imenom su bi bili pod šoljom, svaki rasvjetni stup od grada do skretanja za proložac je imao po jednu reklamu, radio imotski je imao prijenos uživo, (tehnički užasno odrađeno, hebga). uglavnom, narod je otrovan, dragi moji imoartovci, ovim ljudima treba čitav gram u žilu, ne radi se više o pizu da ih poravna.još su tu bili fratri, crni i bijeli, da blagoslove ovaj veleban događaj. dobro što gutamo kapitalizam ko nimfomanka per u, nego nam još to fratri blagoslivlju. očekujem i poziv s oltara: kupujte krpice i plastiku u park shit, samoreklame todorića do ja-ja. nema tu pomoći. u gradu osvanuo crni grafit da cajke ne bi trebalo slušati zbog bleiburga, preformulirano: ne slušajte cajke, budite ustaše... dno se ne nazire, veći dio trupa je probijen, dade li se išta spasiti, ne znam. lova kupuje sve, zapušit će sva usta, i moja, iz solidarnosti prema bližnjemu, prema ideji, a najbolje bi bilo sve stjerat u 3 pm. i tako dalje. živi bili pa vidjeli, seljačka duša umire nepovratno, na stupu srama.