Kad nam je poteštat konačno došao, iz mraka kockarnice banuo na dnevno svjetlo, još nesviknutih očiju, žmireći od bjeline snijega i uglačanog leda koji na gradskim ulicama blješti kao staklo, jedino što je umio je primijetiti: Meni je sve to smiješno.

U kristalnim suzama neba, zaustavljenim na oknu jutrozorja, blješti srcem ispisana LJUBAV.

Čitav svijet može biti uništen, a ona neće trepnuti: važno je da je u njenoj kući sve u redu, da sve blista od čistoće, svaka stvar je na svom mjestu, sterilna čistoća blješti, a Jana se smiješi, sretna, to je djelo njenih ruku, njena muka... Muka mu je od svega toga

A babu zanima sve tko što gdje i kako radi, s kim živi i s kim se druži te koje novine kupuje (da da Jutarnji i Nada Mirković) A ne vide da se jedna od većih propalica sjaji u zlatu i blješti pred njihovim slijepim a zdravim očima.

Sunce blješti kao da je ljeto..

i znam da stiže evo ga nema heroja to uzdiše vatra u njenim preponama vlak tuli u tami konobarica vrane i fazani izbečene okate sove gutaju šumarke zagrebačkih predgrađa zečevi i ježevi traže sklonište u kostima konobarice u kostima groblja duhovi umrlih petarde i pucnji njegove sanjke skreću zrna djed mraz vjetar u kostima i djed krvava kiša djed ples fantoma djed crveni mundir djed jelen rudolf djed pop art djed svirač flaute od kostiju djed oči kuršuma mraz ledeni plamen djed one man gang djetelina s četiri lista gonič stada sobova žvakać duhana bacač noževa djed mraz ljepljiva krv ljepljivi prsti djede o djede kradljivče bankomata nema zime koja koči djeda mraza nema mraza koji ima zimu pokreću se opruge njegove utoke čekićaju kapisle patrona zapinju kokote laju bljuju metke djed svako čudo svako dobro kao crno bliješteće sunce dok uzima konobaricu straga njegovi spori pokreti zaustavljaju dječje osmjehe ekstatično nasilje bliještećeg sunca blješti revolver svjetlost pada na divljeg jahaća soba odbija se od oštrih kromiranih rubova sanjki kojima osljepljuje nezahvalnu djecu reže pohlepne ispružene prstiće djede dok silaziš s gornjeg grada u ilicu posegni i dotakni njenu picu vatru njenog tijela djed si rola cijelu planetu misli noktima grebe crne zvijezde s njenih leđa djeda gromovnik utjeruje joj munje u njenim rukama krevet eksplodira ne želim zakona kaže ona to je moj predah za izlazak hoću bez limita posegni i dotakni mi klita djede istisni sav blues u pore sivoga dana kaže djede djede djede djede ja sam duh tvojih snova i sobova kostur tvojih prstiju pod x-zrakama zadnji trzaj djed mraz želi njenu tamu djed želi njenu tajnu djede krezubih desni šuplje ti ko mrtvačeve duplje keze se u mraku slušaj njihov konjski rzaj djede moj rasklimani krevete reci stranče ona će bože evo sad će oh dali si taj famozni djeda mraz vjetar u kostima vjetar moje legende od mesa zmijski vjetar izgara tišinu udar plesa krvavi tango u planinama njena sela vukojebina fantomski prijevoji zazivlju njeno ime djed iza stijene skriva se u sjeni vuka zapetih pištolja skriva se iza svog bluesa sevdaha bosanaca na obližnjoj skeli hladnokrvni ubica iz ipsviča zadnji smijeh djedov smijeh i krevet ljubavnika srce pumpa isplači mu cijelu rijeku dok vrištiš oblaci mu putokazi pršte iskre i plešu uzglavlja na nakovnju tvoga sjećanja just dream bejbe on to se djetinje u tebi lomi i gle skupljaju se dječica kao oblaci čekaju djedovu sljedeću riječ nikad nikad vam neću doći nikad možda me i skinu s neba iznad afganistana al nikad do vašeg stana ugledat me neće vaše oči i njegovi snovi počinju snivati o fantomskim jahačima i bradavicama boje magnolija slađe od magnolija i od osvete ništa nije slađe učitelja vjeronauka pretvorit ću ga u mećavu da sakrije moje mošti jedite slatkiše prije negoli sve nestane okusite metal moje kopče o pojasu ona sije kao sunce udara poput valova u mojoj glavi moja uzavrela crna krv poslušajte njene priče o utvarama učinit ću svoj odlazak čistim kao kretanje njenih bokova kretanje njenih ramena svaki pokret je ples koji žudi za čistoćom u krevetu demona rastjeruje utvare spušta se nad vrijeme i traži duhove koji bi ga pojeli on je samo meso ona samo slika uzmi što ti se nudi djed je tugaljiv lijen dan iako ljudi žurno obilaze trgovine i nanose jelke svojim tvrdim čizmama on urezuje godinu u njihova lica zovu ga djed mraz ubica božića malog isuseka ali ništa ne može biti nasilnije od ljubavi i brige za bližnjega ništa intimnije od posjedovanja čak ni intimnost ubijanja intimnost smrti bez ljubavi sve moraš činiti s usiljenim smiješkom pa i ostavljati komentare po blogovima ako ne mogu ubiti kao što ubija pjesma ja ću umrijeti opasan eksplozivom u shopping centru u ceremoniji pod maskom prvosvećenika čelične tračnice ilice sjaje kao staklo djed se kreće kroz ljude isprva polako poput ljubavnika poput duha kroz maglu možda i on ima kakav blog kakav nick možda mu možeš ostaviti komentar ali večeras djed pleše i kad pomisliš da je prestao on zapleše iznova

Istina blješti pred mojim unutarnjim očima, ja sam biće koje ne može izaći iz sebe sama, biće koje sve drugo spoznaje u sebi i kroz sebe.

Vrtovi, balkoni, terase, livade sve blješti bojama.

Oko mene blješti purpurna svjetlost izrasla iz prelamanja u očima neba, iz avatara bezvremene ljubavi, vječnog zagrljaja duše i materije, gnostičnog zagrljaja u kojem se zauvijek sjedinjuju duša i tijelo.

Sve oko mene blješti titranjem Kairosa, svo cvijeće raste ka vječnosti, a kapljice osmjeha izviru sa svemirskog izvora i postaju kristali ljubičastog sna koji budna sanjam.

Raspoređujem sunce i mjesec, palim i gasim nebeske krijesnice, ljubav iskri u najdubljem kutku moga svemira, blješti kristalnim sjajem avatara koji se u meni samoj potvrđuje.

Sa rukom u ruci, dok njene riječi obećavajuće lepršaju oko njih, poput leptira, polako hodaju prema hotelu, staklenoj građevini, koja blješti svjetlošću u tamnoj i toploj noći.

U predbožićno, adventsko vrijeme Beč tradicionalno blješti u svoj svojoj raskoši, a njegovo središte okićeno je u suradnji s vrsnim dizajnerima svjetla.

Kardinali su ptice veličine grlice ili čak veće, grimizno crvenog perja koje blješti kao lakirano i dugačkog repa, lijepe ptice, ali toliko glupe da se na tako nešto čak i među pticama rijetko može naići.

Čudno je i sasvim novo to, što stara ne kleči na uglancanim parketima, već lebdi na metar od njih, a između njenih koljena i parketa nema ničeg, samo svjetlost blješti, prosipa zrake na sve strane.

I ovaj optički miš koji blješti raznobojnim svjetlima kao prava disco kugla.

" Šezdeset ", puknem sa istinom i mislim, dok monitor sablasno blješti u kišovitoj noći, najbolje je izaći van sa istinom, pa neka ona odlučuje, kako dalje.

" I blješti suncem obasjana ljepta ovog kišnog dana ".

Dok mlada i lijepa, što sa uživanjem primjećujem, konobarica sipa rum u čašu koja blješti u njenim rukama, okrećem Nadiin broj da joj kažem svoju odluku i prekinem neizvjesnost.

Tek se približavanjem stablima i livadama uočava kako bjelina koja blješti na suncu, nije snijeg već fina prašina, sitna sol koja neke i neugodno iznenadi jer se lako hvata za odjeću.

Disk je za svaku preporuku: kopija nije friško restaurirana, međutim, technicolor fotografija blješti, a uz šesterokanalni zvuk imate i mono opciju.

Sunce se polako spušta ka zapadu, nebo blješti ljepotom sunoćavanja, ja stojim u koritu rijeke bez povratka i ne okrećem se više.

Što sve ne prodaje industrija zabave da bi nas zapanjila i praznila naš džepč Posvuda senzacionalistički lopovi: tisak žut do bjesnila, filmovi gomilaju bizarnosti, blješti sajam vrzinim vrtuljcima; a sve je to tako prokleto dosadno i predvidljivo, i budale znaju da če ih ljepljiva dosada poklopiti čim izaču iz kina, čim zaklope novine.

Ukratko, cijeli dan je bilo otprilike ovako: izvana sve blješti i sjaji, jer to je bitno, a iznutra, koga briga.

Za to vam je potrebno puno lampica, zvjezdica, šljokica, kuglica raznih oblika, anđela, snijega od stiropora, djedica u crvenom, sobova, i svega ostalog što se šareni i blješti.

Na baršunu boje meda blješti jantarno sunce i leptirica ulovljena u vječnost ljepote.

Gotovo sam bio pri kraju prve ruke (od moguće dvije koliko ih imam) kad začujem glas sa druge strane ulice: - Jaoooooooj što blješti boja - viknu mi poznati glas.

kako li samo jedna mala sitnica može uništiti čovjeka npr. sjedim u razredu-u klupi-uživam, promatram zvijezde koje samo znaju moje oštro naoštrene misli, nasmješim se... ha ha ha jer one postoje samo u mojoj glavi i onda.. najtragičniji dio pogledam i vidim svježe obrisanu ploču koja sva blješti i NE MOGU VJEROVAT svojim očima što vide bijela crta od krede na ploči kvari harmoniju i jedinstvenost našeg razreda oh da to je mali gad lovre napravio... o kako me to jebe u zdrav mozak NEĆE OSTATI NA OVOME ovo su stihovi moje prijateljice: A. B.

ove su mi izaijine riječi jutros odzvonile u srcu. posebno ove o zatiskivanju ušiju da ne čujem o krvoproliću. sve su vijesti pune krvi. jučer čujem za toga nesretnika na jarunu kome su šake i glavu odrezali. kako da ne čujem kad me time bombardiraju sa svih strana? na dnevniku isto bilo, na svakoj novinskoj naslovnici blješti ta vijest. zar moram gledat dnevnik? zar moram čitat novine? zar sam nešto posebno pametno pročitao u novinama? zar mi nisu dovoljni tjednici koji ne donose ovakve strašne vijesti? koji zatvara oči da ne vidi zlo. zašto je televizor moje malo božanstvo na počasnom mjestu u kući i zašto mu se par sati dnevno klanjam? zar nije najljepše jednom zgodom rekao predragi mi mostarski biskup ratko: gledajte japanski sedmi program. daje samo dobre vijesti.

Vršak jarbola i zadnji odsaj sunca su se u jednom treptaju oka sjedinili u ideokinetičku sliku koja još uvijek, kao nova zvijezda, blješti u univerzumu moga uma.