Ostat ću još dva dana na godišnjem pa u želji za proljetnim pospremanjem, nadam se da ću posložiti misli i u ovom blogo-svijetu.

Blogo onima sretnima u ljubavi. (Teorija Zavjere 26.09.2007., 10:40:48)

I želite da ga se pridržavaju i ostali članovi, kako bi ovaj blogo-ekosustav održali ugodnim mjestom za boravak.

Heh, svatko od nas (ili skoro svatko, i blogo onome tko nema) ima u svom životu neko iskustvo koje proklinje, koje želi zaboraviti i krenuti dalje sa svojim životom.

Diskusija ad hominem nije dozvoljena u blogo sferi pa te molim da se s tim u skladu ponašaš.

u Kazališni trg, vrlo je korisno upozoriti blogo-pučanstvo na knjigu Josipa Kotnika SVI UMIRU JEDNAKO.

završila sam seriju pitanja i odgovora vezanih uz blog, ali nešto mi je privuklo pažnju prije par dana pa ću još samo danas jedan blogo tekst. izdržite molim. nakon toga prelazim na teme koje vole svi mladi koji vole sve što vole mladi, a to su naravno diranje, droza i etanol.

Slušajući i iznoseći svoje utiske bit ćemo bar na kratko povezani s ovom našom velikom blogo-familijom...

- Volim se igrati - Volim blog - Volim surfati/googlati - Volim moje blogo-prijatelje - Imam razne hobije (koji su sad radi bloganja zanemareni) - Ne volim kućanske poslove - Ne volim ništa što se mora - Volim red ali mi je živa muka održavati ga - Lijena sam - Volim biti slobodna i bez obaveza - Ne volim planirati - Volim živjeti od trena do trena - Volim svoja jutra uz kavu i cigaretu - Uspješno izbjegavam sve što ne volim - Uglavnom mi uspijeva dobiti sve što volim - Najviše volim svoj mir - Volim biti komotna i bezbrižna - Ni za živu glavu ne bih nekoga svjesno uvrijedila - Ne volim bezobzirnost - Ne volim zajedljivost - Volim tihu sredinu - Ne volim nikakvu štampu (sva je požutila pa mi je odbojna) - Ne volim tračeve - Grozim se novosmišljenih TV-showova - Volim putovati - Volim šetati stranim gradovima - Volim biti sama (ali se nikad ne osjećam osamljeno) - Volim sve životinje i ljude koji ih vole - Vjerujem u dobro - Vjerujem u ljubav - Vjerujem da na kraju dobro uvijek pobjeđuje zlo - Volim atletiku (gledati) - Obožavam snooker - Volim svježi kruh ispod peke - Volim ribu, ako je netko drugi pripremi - Volim sve tako dugo dok ne postane obaveza - Volim cvijeće ako se netko drugi za njega brine - Volim tihu instrumentalnu glazbu - Ne volim ništa što je bučno - Užasavam se grubosti - Zgražam se nad nasiljem svih vrsta - Volim nježnost i tišinu - Volim život

@Šalala, može sve to, može, ali ja sam mislio (i još uvijek mislim) da su samoubojstva iz posta posebna jer su se desila na jednom (radnom) mjestu nešto mora da sa tim mjestom ne štima, ili je moj zaključak kriv? ljudi prvenstveno gledaju na stvari pozitivno ili negativno iz svojih interesa (je li prirodno očekivati od npr. fakultetski obrazovane osobe s četiri tisuće kune plaće da bude zadovoljan poretkom stvari?) ja kužim, vi ćete mu možda reći neka otvori biznis, ode u Jameriku... sve, samo da ne bude to što jest ja ne bih išao tako daleko i nudio ljudima recept za sreću, jer univerzalan jednostavno ne postoji, netko odbija milijun dolara a netko se noktima bori da ih zaradi, pa zar jednog smatrati budalom a drugog genijalcem? razumljivo je da ovdašnja blogo-populacija nije ljubitelj trke za novcem, jer da jest, ne bi niti bila ovdje, već bi se bavila s making money, kada bi se na netu zarađivale pare, blogova ne bi niti bilo e, onda već dolazimo do problema pravednosti društvene raspodjele dobara (budući da ne zarađujemo svi isto i nekog se krade više a nekog manje, bio socijalizam ili kapitalizam), jer po prirodi stvari protiv poretka u kojem ne maže bradu mašću neće se boriti onaj kojem je to uspjelo, dapače - tvrdit će da je to zato što je sposobniji od drugih kako bi opravdao svoj imetak ne tvrdim da to u većem broju slučajeva nije tako, ali u isto tako većem broju slučajeva žive u zajednici i ljudi koji nisu moneymakeri i zajednica je dužni brinuti da ne skapavaju od gladi, žalosno je samo to što na obje strane dolazi do očitih pretjerivanja, pa tako na jednoj pohlepa biva ustanovljavana vrlinom, a na drugoj se svaki poduzetnički duh unaprijed proglašava pljačkaškim ako u takvoj situaciji netko ukazuje ma na koju od ovih dvaju anomalija, ja ga ne bih proglašavao jednostranim samo zato što nije ukazao odmah i na onu drugu što se tiče definicije boljih ljudi, davno smo ovdje od našeg profe naučili da " zlo počinje tamo gdje jedan čovjek tvrdi da je bolji od drugoga " i to je moje tretiranje takve kategorizacije po bilo kojoj vrijednosnoj skali ako je dobra misija raskrinkavati ove " prosvijetljene " koji pljuju po kapitalizmu, samo naprijed, ja ipak u cijeloj ovoj priči - ponavljam - gledam patnju pojedinaca koja je društveno uvjetovana, dakle nepotrebna (Koestler), a ne propagandni letak Pozdrav

uzasno se osjecam zadnjih dana grozno se odnosim prema svojoj obitelji kakav sam ja to covjek? imam osjecaj kao da im zelim zlo svog ovog svijeta na neki nacin i zasluzuju, ali ja inace nemam naviku odnosit se tako prema njima... cjeli zivot mi je blogo receno katastrofalan sama sebi vec idem na zivce s tim jadanjima svaki dan pokusavam nesto ucinit sa svojim zivotom, a opet vidim da se nekako ne trgam previse od toga da mi bude bolje danonocno slusam depresivne pjesme, placem i govorim si da ovo nije za istaČ, da ne zasluzujem biti ovdje, da ne volim roditelje i sestru pogotovo stalno ih pokusavam naljutut, nazivcirat ali oni uopce ne reagiraju na nista kad dodjem doma samo pitaju kako je bilo u skoli, ja im kazem da sam imala praksu, naravno, samo kimnu glavom ne znam... stvarno se previse jadam pokusavam se ne jadati, ali... to je ocito jedino dobro sto ovako lijepo srcim i smislim u glavi pa zapravo to i jeino imam u svojoj glavi svoje jade ne mogu pisati kako mi je bilo u skoli zato sto su praznici (izmedju ostalog), ne mogu pisati kako mi je bilo vani na nekom koncertu zato sto nemam prijatelje i nejdem van (znam, jadna sam)... vise sam prestala brojat kolko sam puta pomisljala na samoubojstva.. ne znam kako nekome moze biti dobro u zivotu ako nema ono najvaznije, onaj drugi dio sebe-prijatelja u jednom djelu sebe krvim za to, ali opet i cijela moja obitelj je kriva zato sto sam posatala takva kakva jesam.. postala zanemarivanje jos u ranom djetinstvu da to je to moj bratic i moja sestra su nekako najdraza, i najljepsa i najmilija djecica koju imaju naravno, sestra je najsatrija, svi je vole, ovo-ono... onda sam ja dosla.. bilo je 5 minuta slave.. bla bla bla... onda je doso bratic.. najmanji je bio (i ostao) pa je sav neki umiljati... kad je sister krenula u skolu, svi su bili ponosni na nju, kako je vec velika curica, tada je i bratic krenuo u skolu, pa i on bio u cntru paznje... a ja ono, ko i uvijek, u sredini... vec tradicionalnoj - nevidljivoj sredini -.. i tako sam se s vremena na vrjeme navikla na to da sam uvijek bila ja ta koja je stajala sa strane. (nastavak slijedi...)

Iz cijele ove urnebesno komične Dragi Davore, Dragi Ivo afere (oprostite što mi je urnebesno smiješno, a ne žalosno zbog propadanja hrvatskog novinarstva jer bokte ko da do sad nismo znali što je i kako je dok netko nije slučajno ili namjerno podignuo tepih) mi je došlo na ideju da bih mogla ja biti mala blogo-novinarka i možda ne pisati odmah mail baracku obami ali recimo nekim mojim omiljenim stranim blogerima i moliti ih za intervju koji bih objavila na blogu, da da

Drage moje blogo-frendice i dragi moji blogo-frendovi sve što sam naučila o ovom virtualnom svijetu naučila sam od vas, pa evo opet kad nešto ne znam, kud ću - šta ću, nego k vama po još malo znanja.

valjda si mislio na @blogo-moljca: -))) ljudi, nemojte se raspravljati sami sa svojim alter-egom, zašto su drugi ovdje?

Ima toga još, između ostalog i neke stvari napisane u komentarima od dragih mi blogo-posjetitelja.

Prvo zahvala Kinkykolumnistici što je vjerna pratiteljica svih mojih blogo-pisanja, blogo izdanja....

Ako sad opet krenem u razglabanje o tome što pritom mislim i osjećam opet bi mi tekst mogao završiti na naslovnici u rubrici hot-blogo-tračevi, a moj bi izdavač mogao još koju sijedu dobiti, a to nikako ne želim.

Meni je baš če-če, i jako sam zahvalna jednom od tri mudraca mudrom Borisu na pomoći NOVO, ali i najavljeno prošli tjedan, je da sam preko vikenda imala susret sa mojoj jako dragom blogo-prijateljicom u real life i bilo nam je jako lijepo, i dabogda se uskoro ponovilo:) NOVA pljačka poslovnice fine u zgb-u...

Neznan oce li se ovi u pocetku dopast njeznijem dilu blogo svita ali koliko se ja sican ništa manje niste ni vi bile žestoke u ono vrime za cinit ove monade....:)))))

Kaže moj novi blogo prijatelj @Red (crveni) polux (ovo je neka svjetiljka) Red Polux: 29. siječanj 2010. at 2:01 prijepodne bartimej croata Kretenu sveprisutni veći si debil od ovog starog dementnog klauna Andjelka.On više nebi bio od koristi niti da skuplja čavle po gradilištu a kamoli za nekakvo intelektualno nadmetanje.Uškopljenici inferiorni.Tko nema donju glavu nema ni gornju a vaše ionako služe samo za pišanje.

moždani se naprežu oko autoriteta Crkve, točnije, neki naši dragi blogo-prijatelji uporno obezvrijeđuju humanizam i vrijednosti kršćanstva i tako uporno relativiziraju stvarnost (čak je ignoriraju) i izbjegavaju dati izravan odgovor o vrijednosti života.

Maknula sam sve neke brojache i linkove jer svi vi koje vas chitam to savrsheno znate...:), a doshla sam i do zakljuchka da nisam neshto bash previshe suvislo pisala tako da od cijele godinje blogo (kaka) vanja odluchila odvojiti sljedeche

Nek se zna da je i Dvica imala blogo-susret.

Sve vas, nove i stare blogo-prijateljice i blogo-prijatelje srdačno pozdravljam

Ja " ogoljena " pred blogo nacijom?

Što se tebe osobno tiče, svečano obećavam ako slučajno umreš od toga terora, ja ti plaćam pogrebne troškove (ipak si ti moj blogo-prijatelj A s druge strane, ukidanjem prava križeve i molitvu, analogno tvojoj tezi o teroru većine nad manjinom, valjda vrijedi reciprocitet teror manjine nad većinom

Obećao sam da ću ustrajati u redovitosti pisanja Blogo Zuba, no eto već u njegovu drugom izdanju osijećam strku.

Mislimo da rečenica koju je gospodin Herman napisao na svom blogu: LJUDI BILI STE NEVJEROVATNI, CUDO STE NAPRAVILI, BUDITE PONOSNI NA TO sve govori, a mi bi samo dodali da smo i mi ponosni na Vas, da ste nam pružili biti dio ove velike pozitivne blogo sfere i na tome Vam zaista jedno veliko HVALA.

Od sveg srca vam želim da vam cijela godina bude sretna, da oko vas i u vama vlada sklad, da budete zadovoljni sobom i svojim najdražima, da vas usrećuju i da vi usrećujete druge, da budete vedri, da ne klonete duhom, da budete zdravi, da vas prati uspjeh u svemu, da volite život i da on voli vas, da budete dobri i da drugi budu dobri prema vama...... i još puno lijepog vam želim...... i sve vas volim...... i hvala vam na predivnom druženju...... i svima nama želim još puno lijepih prijateljstava ovdje u ovom blogo-svijetu

Zemlja nam je u odličnom stanju, puno boljem nego kad si počeo svoje blogo javljanje?