Ostaje pak nerasvijetljeno zašto muslimansko-bošnjačka politika toliko nastoji da se 8.400 Muslimana-Bošnjaka (prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo ih je toliko) vrati u stolačku općinu, a ni s približno toliko žestine i s tolikim međunarodnim povikom ne zahtijeva povratak oko 450.000 Muslimana-Bošnjaka u istočnu Bosnu.

Druga je stvar što mi, a posebno bošnjačka politika, očekujemo da međunarodna zajednica rješava neke naše unutarnje nesporazume i probleme onako kako to nekoj od strana u BiH odgovara.

Na taj način bošnjačka politika išla je naruku velikosrpskom režimu u Beogradu jer mu se nije potpuno adekvatno suprotstavila.

Kako je bošnjačka politika izgubila hrvatski čimbenik i prepustila ga Dodiku, strateško je pitanje.

Ukoliko se službena bošnjačka politika i dalje bude ignorantski, oholo, drsko, bezobrazno i prijeteći odnosila prema legitimnim predstavnicima...

Bošnjačka politika i njezini međunarodni pokrovitelji odlučna je u nakanama da na polovici teritorija BiH, odnosno većem bh entitetu, primjeni građanski model i tako hrvatski narod putem medija i obrazovnog sustava podvrgne procesu asimilacije.

Bošnjačka politika se pokazala prevarantskom i licemjernom jer se nikada nisu stvarno stavili na stranu prognanih ljudi, nego joj je jedini cilj bio Bošnjačka država koju bi mogli dobiti u dogovoru sa Srbima.

Poslije ovoga moramo sebi postaviti jasno pitanje: što želi bošnjačka politika ako Herceg - Bosnu i Hrvatsku doživljavaju kao neprijatelje a bile su im jedini pravi vojni saveznik koji je na kraju i odlučio o kraju rata i Bošnjake spasio kao narod, u vremenu kada je međunarodna zajednica pustila s lanca srpski hegemonizam i nije željela prstom da makne za spas muslimana u BiH.

Njegova knjiga Marksizam i suvremena filozofija tu figurira pod brojem 5 i 22, Filozofija jezika I. zavedena je pod brojem 4 i 34, a Bošnjačka politika pod 1 i 41. Dvaput su navođene i studije (npr. Filozofski problemi suvremenih logičkih teorija, pod brojem 162 i 473), i prigodni tekstovi (npr. Problem zagađenosti vazduha u Sarajevu, pod brojem 80 i 506).

Hoće li bošnjačka politika u tom naumu ustrajati?

Može bošnjačka politika željeti što hoće, ali nema više te diktature i sile koja bi kao prije sedamdesetak godina nametala rješenja i držala čitave narode u pokornosti (a ni tada im nije uspjelo).

Tako u knjizi Šaćira Filande Bošnjačka politika u XX stoljeću, autor u svakoj rečenici i misli rabi naziv Bošnjaci, premda niti u jednom od citata političara, mislilaca i vjerskih dužnosnika iz muslimanskih glasila nema spominjanja bošnjačkog samoodređenja, sve do razmatranja o " bošnjaštvu " iz kuta Adila Zulfikarpašića.

Oko malo kojeg pitanja bošnjačka politika se slaže kao oko uskraćivanja prava Hrvatima na javni RTV servis.

A ono što bi uistinu trebalo biti bošnjačka politika - u stvarnosti ne postoji.

Lagumdžijina suluda, šovinistička politika " - dodaje Raspudić gurnula je Hrvate u naručje Dodiku, HR ljevica i BiH Lagumdžijina je nacionalistička bošnjačka politika pod krinkom tobožnje građanske opcije potpuno kompromitirana.

U međuvremenu je Lagumdžijina nacionalistička bošnjačka politika pod krinkom tobožnje građanske opcije potpuno kompromitirana.

Naime, puno je realnija teorija o tome kako je bošnjačka politika u jednom trenutku morala svom narodu donijeti kakvu takvu vojnu pobjedu pa je isti taj narod gurnula u sukobe u srednjoj Bosni s Hrvatima.

S druge strane, ovo što se događa ovdje i način na koji se, prije svih, bošnjačka politika odnosi prema Hrvatima, podsjeća na vrijeme rata.

U sukobu između Armije BiH i HVO-a dominantna muslimansko-bošnjačka politika bila je osvajanje hrvatskih prostora na području Federacije Bosne i Hercegovine.

Jer, uvriježeno je bilo, to su podgrijavali i moćni bošnjački mediji i bošnjačka politika, a iz raznoraznih razloga, iz neznanja i nepoznavanja stvarnoga stanja, ali i iz političkih interesa, i veći broj dužnosnika međunarodne zajednice, zla su činili i počinili agresori Hrvati i na tom stajalištu je trebalo ostati i ostalo se.

To jest prijetnja, ali na nju u ovom trenutku nema odgovor ni hrvatska ni bošnjačka politika.

Ne znam kome bi mogla biti uvjerljiva fra Ivanova apokaliptična vizija po kojoj je hercegovačkim i svim drugim ' integralnim Hrvatima ' stalo da što više zatruju odnose između Hrvata i Bošnjaka, da se (...) bošnjačka politika prema Hrvatima radikalizira, da se bosanski Hrvati ' presele ', a bosanski franjevci uklone s povijesne scene.?

Uznemirenost građana i strah povećavaju se napadima Armije BiH na Vitez i Busovaču, jer muslimansko-bošnjačka politika najavljuje rat do potpunog sloma hrvatskih vojnih snaga u Lašvanskoj dolini i njeno osvajanje.

Nakon posljednjih izbora Hrvati su ponovno vraćeni u poziciju devedesete, isključeni su iz vlasti, a bošnjačka politika poništila je volju cijelog jednog naroda.

Armija BiH, koja je čisto jednonacionalna vojska, udara na hrvatska područja u Bosni i Hercegovini, a muslimansko-bošnjačka politika je svjesna da međunarodna zajednica neće osuditi njihovu agresiju i osvajanje hrvatskih prostora.

Abdibegovića, koju je dao listu Zlatni ljiljan " i lokalnoj radio-postaji " Radio-Travnik " prema kojoj muslimansko-bošnjačka politika općine Travnik namjerava u franjevačkom samostanu otvoriti islamski centar.

Pri tome se snažo kritizira bošnjačka politika u BiH koju se optužuje za majorizaciju nad Hrvatima i Srbima.

Po njegovim riječima, bošnjačka politika nastoji centralizirati vlast i prisvojiti cijelu BiH, što nailazi na otpor Hrvata i Srba.

Bošnjačka politika je davno raskrinkana, još u ratu, samo se tada, radi sudbine Republike Hrvatske, pristalo na gašenje Herceg-Bosne.

S jedne strane sirotinja o kojoj govorite, sa druge profesionalni političari, stranački i državni funkcioneri, koji od svakodnevne, teške i komplikovane borbe za vlast nemaju ni vremena ni snage ni za kakvu drugu borbu - kakva se tu bošnjačka politika može očekivati?