Skup je otvorio Bratoljub Horvat riječima 23. Psalma, gdje je riječi pastir moj promijenio u učitelj moj, spomenuvši Gospodina kao božanskoga Učitelja, dok su svi ostali učitelji samo njegovi nasljedovatelji.

U okolišu đavolje nesmirenosti Doktor Adnan Silajdžić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, veli da vlastito ime, i formalno i sadržajno, predstavlja čovjeka u njegovoj egzistencijalnoj cjelini: " Nadjenuti nekome ružno ime, znači doslovno ga istrgnuti iz središta božanskoga okoliša i postaviti ga u okoliš nesretne đavolje nesmirenosti i bezavičajnosti.

Sve je to ok, ali glavna fora je ostala skrivena: kako sačuvati energiju Božanskoga.

Treba se skoncentrirati na ono što nam poručuje Kraljica mira jer vremena je malo i milosno vrijeme se bliži svom kraju a onda neka nam se smiluje Isus Krist Kralj milosrđa i neka nas obasje zrakama Svoga Božanskoga milosrđa.

Više od same teorije božanskoga, ovdje se dodiruje praksa kojom dominira mehanizam i utilitarizam, recimo to, pojednostavljeno: želja za koristi ili koristoljubljem.

Ljepota, gotovo odraz božanskoga, nadahnjuje i oživljuje mladenačka srca i umove, dok ružnoća i vulgarnost imaju deprimirajući utjecaj na njihove stavove i ponašanja.

Po Schopenahueru čovjek je na zemlji po kazni, svijet je prokletstvo jer duh biva zarobljen u tijelo i tu je na kušnji između " božanskoga " i ljudskoga.

Vjera je vjerovanje u nadu - vjera je naša težnja prema vječnomu, prema Bogu, a nada je težnja za božanstvom u nama koje ide prema vjeri i podiže ju - nada je nagrada za vjeru - u umjetnosti tražimo sredstvo ovjekovječenja - lijepo predstavlja spoznaju vječnoga, božanskoga u stvarima, ljepota je neprekinutost onoga što je trenutno - patiti znači osjećati srž stvarnosti, osjećati svoj duh u cijelosti, dodirivati samog sebe, patnja je neposredna stvarnost - bol je bit života i osnova ličnosti jer se osobnost očituje samo preko patnje - stjecanje navika početak je nepostojanja - čovjek je više čovjek i više božanski ukoliko je više sposoban osjećati tugu, odnosno strepnju - ljubav je milosrđe i suosjećanje jer ako to nije, onda to nije ljubav.

I ta pogođenost također ima dubok temelj u Franjinome doživljaju Boga, opet u dubokom iskustvo Božje ljubavi, ali koja se sada žrtvuje na križu i osobne nedostojnosti tako velikoga božanskoga dara.

Ona mora još učiti od svoga Sina da cjelovito predanje ne znači posjedovanje Boga, već da se svoga Boga treba izgubiti, kako bi se našlo božanskoga Boga: »Zašto ste me tražili?

Stoga se može reći da je ta žena imala više božanskoga negoli ljudskoga.

Ono što je vidljivo u Isusovu zemaljskome životu vodi njegovu nevidljivu Otajstvu, poglavito Otajstvu njegova božanskoga sinovstva: »Tko vidi mene, vidi i Oca« (Iv 14,9).

Svi su stanovnici za sobom u aurskomu sebstvu ostavili tragove svoga životnog držanja za ili protiv božanskoga stvaralačkog plana.

To se događa dok nevolja ne postane onoliko teškom, a tama onoliko gustom koliko je potrebno da pod teretom nagomilanih iskustava u mikrokozmosu dozre osobnost koja onda potpuno svjesno doživljava zemaljski svijet kao nužni poredak koji je odvojen od božanskoga svijeta.

Taj naum ide za tim da milošću Duha Svetoga sve ljude kao posinjenu djecu u njegovu jedinome Sinu učini dionicima božanskoga života.

Darujem Ti svoje srce; Primi ga, Gospodine, očisti ga I daj mi osjećaje Tvoga Božanskoga Srca

I neće više sustavi vladati čovjekom već će njih čovjek stavljati u službu sebi i narodu kako bi ponosno i radosno živio svoje ljudsko dostojanstvo, kako bi potpunije upoznavao strukturu svoje ljudske naravi te ju oplemenjivao, razvijao i usavršavao do božanskoga cilja, do vječnoga i sretnog zajedništava sa svojim Stvoriteljem.

Draga braćo i sestre, vi koje Gospodin zove na posebne pozive u Crkvi, želio bih vas na osobit način povjeriti Djevici Mariji da vas ona - koja je bolje od svih ljudi razumjela smisao Isusovih riječi: »Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše« (Lk 8, 21) - nauči slušati njezina božanskoga Sina.

Silaskom Duha svoga, Oče, ti si okupljenim učenicima dao snagu božanskoga života.

Jednako tako ne vidim kako bi neki kršćanin mogao zanijekati da (2) u islamu postoje neke stvari koje se izravno protive Bogu, počam od njegova odbacivanja Krista kao božanskoga Spasitelja ter njegova nepoznavanja čudesne Radosne Vijesti da je Bog ljubav ter nas je namijenio ne za vječno ropstvo, već za vječne duhovne zaruke s Njime.

Isus na Posljednjoj večeri, opraštajući se od svojih učenika, želeći u njih pretočiti svu ljubav svoga božanskoga Srca, drži divni oproštajni govor, govor ljubavi.

Tko god se naziva kršćaninom i nastoji slijediti božanskoga Učitelja, mora se odricati sama sebe, prihvatiti svoj križ i postati dionikom Kristovih muka.

»Uvijek sam smatrao velikim darom Božanskoga milosrđa to što su mi rođenje i ponovno rođenje dani, da to tako kažem, zajedno, istoga dana...

»Mislim također na njegovo kompetentno i goruće služenje Božjoj riječi: crkvenoj je zajednici sve više otvarao blaga Svetoga pisma, osobito promicanjem božanskoga čitanja (»lectio divina«)«, napisao je Benedikt XVI.

No ispovjednik je odgovorio da je Vinkovo mrtvljenje božanskoga izvora.

Izrazom " darovatelj života " upućuje se na dar božanskoga života čovječanstvu.

Jer najdublje otajstvo božanskoga u ovom svijetu jest da se Bog zanima za svijet i za čovjeka.

Između ova dva prsta leži Očeva ljubav prema onome što je stvorio, ali i nepremostivi jaz između božanskoga i ljudskoga.

Bol pokore, to jest pročišćavanja i preobražavanja, jest milost, jer je obnavljanje, djelo je božanskoga milosrđa.

Odgovori na »liturgijska pitanja« mogu nam razjasniti da se to očitovanje i aktualiziranje spasenja događa u liturgiji, ali samo življena liturgija, u obrednoj dinamici ljudskoga i božanskoga govora, može doprijeti do zbiljnosti toga očitovanja i djelovanja.