Jedino se Day-Lewis uživljava u uloge s takvom predanošću da je sam pravio kanue, gulio krzna životinjama, živio u šumi nekoliko tjedana i nosio pušku svuda sa sobom, čak i na božićnu večeru, te praktički postao crvenokožac (Posljednji Mohikanac), zaključavao se u ćeliju i polijevao studenom vodom (U ime oca, 1993.), trenirao boks s profićima pune dvije godine (Boksač, 1997.), odbio odjenuti kaput usred ciče zime i nastavio snimanje slomljena nosa (Bande New Yorka), odnosno proveo šest mjeseci u potpunoj izolaciji (Balada o Jacku i Rose, 2005.).