August Cesarec, Božidar Adžija, Otokar Keršovani, Zvonimir Richtmann i Ognjen Prica su bili streljani, a Krsto Hegedušić je živio pod zaštitom Stepinca.

Prvi zapaženi uradak piše u svibnju 1980. godine, pod radnim naslovom " Umro je najveći vođa naših naroda i narodnosti ", ali se trag rukopisa gubi zajedno s knjigama žalosti MZ Božidar Adžija (općina Medveščak, Zagreb).

Dobitnik je, među ostalim, nagrade Božidar Adžija 1974., nagrade Davorin Trestenjak 1986., odličja Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića 1999., počasnog doktorata riječkog Sveučilišta 2001., nagrade za životno djelo grada Varaždina 2005., a 2006. nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.

Godine 1970. dobiva republičku nagradu »Božidar Adžija« za znanstveni rad. 1974. dobiva u Beču Herderovu nagradu.

Za svoj rad dobio je nekoliko nagrada i priznanja: Nagradu " Božidar Adžija ", priznanje Saveza konzervatora Jugoslavije, Čikin križ, Nagradu grada Zagreba, Nagradu Matice hrvatske za knjigu Rat i baština na tlu Hrvatske i Nagradu Hrvatskog muzejskog društva za životno djelo " Pavao Ritter Vitezović. " Umro je u Zagrebu 20. siječnja 2007. godine u 70. godini.

1890. rođen je Božidar Adžija, hrvatski političar i publicist.

Za peto izdanje dobio je 1985. republičku nagradu Sabora Republike Hrvatske " Božidar Adžija " za istaknuto znanstveno djelo.

pozivaš se na makovića i mandića, sumnjam da si ikad uživo vidio, a kamoli s njima razgovarao, a još više sumnjam da si ikad išta pročitao iz njihova opusa, međutim sve to te ne smeta da u njihovo ime iznosiš gluparije. ajmo redom: august cesarec je još 1919. godine s krležom pokrenuo časopis " plamen ". s obzirom da je NKVD osnovan 1934. godine, očito je da u tom časopisu nisu mogli biti pamfleti iz njihove centrale. dalje, cesarec je autor nekoliko romana, od kojih " Bijeli lutalac " spada u sam vrh hrvatskog ekspresionističkog romana. konačno, august cesarec je u svom ne odveć dugom životu prevodio gorkog, hugoa i zolu. sve ovo o čemu pišem je provjerljivo - svi naslovi, svi časopisi, sva intelektualna ostavština. i ti onda imaš obraza reći da je on potpisivao pamflete NKVD-a i ni jotu više, srami se. od ostalih koje sam spomenuo navest ću samo da je božidar adžija doktorirao pravo u pragu, a u zagrebu izmežu ostalog osnovao radničku knjižnicu te pokretao i uređivao veći broj novina - sve prije 1934. godine i osnutka NKVD-a. ognjen prica bio je profesor matematike (studirao u pragu i beču), aktivno je govorio čitav niz jezika, a među pricinim prijevodima ističe se prijevod djela njemačkog mislioca Wittfogela. dragi moj glonga, sumnjam s obzirom na tvoje dosadađnje stavove da će svi ovi argumenti utjecati na tvoje razmiđljanje, ali se zato toplo nadam da će utjecati na druge cijenjene čitatelje i pomoć im da razgrnu ideološke zastore ispred svojih očiju i da progledaju slobodni od kvazintelektualizma tvog tipa.

Godine 1964. Vinko Žganec primio je nagradu " Božidar Adžija " za svoje djelo Hrvatske pučke popijevke iz Koprivnice i okolice, izdanje JAZU 1962. godine. 1965. odlikovan je Ordenom rada s crvenom zastavom, a 1970. dobio je najviše društveno priznanje koje se daje za vrhunska dostignuća u znanstvenom i umjetničkom radu, nagradu AVNOJ-a.

Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Hrvatskoga filološkog društva i dr. Za svoju znanstvenu i javnu djelatnost primio je više odličja: godine 1974. poljski Orden za zasluge za poljsku kulturu (L Ordre du Mérite Culturel), godine 1975. Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, godine 1982. hrvatsku republičku nagradu »Božidar Adžija« za znanstvenu djelatnost, godine 1987. nagradu poljske Uprave udruženja autora ZAiKS za izuzetna ostvarenja na području prijevoda poljske književnosti i Srebrni orden za zasluge Narodne Republike Poljske (Srebrna oznaka Orderu zasługi Polskiej Rzeczypospolitej Ludowej), a 1998. Predsjednik Republike Poljske gospodin Aleksander Kwaśniewski posmrtno ga je odlikovao Časničkim križem Ordena za zasluge Republike Poljske (Krzyż oficerski Orderu zasługi Rzeczypospolitej Polskiej).

Nagrađen je nagradom Božidar Adžija 1965. za knjigu Lokalna zajednica, međunarodnom nagradom Rene Sand 1970. za doprinos socijalnoj politici u svijetu, nagradom Službenog lista SFRJ 1985. za knjigu Upravni sistemi, nagradom Dr. Vladimir Bakarić 1990. za knjigu Društvena regulacija i godine 1985. Republičkom nagradom za životno djelo.

Dobitnik je mnogih uglednih nagrada među kojima valja istaknuti Nagradu Slobodne Dalmacije, Grb grada Splita i Republičku nagradu " Božidar Adžija " za istaknutu znanstvenu aktivnost.

Autorica je knjiga U funkciji znaka 1981., Zagrebačka katedrala 1988. (Nagrada " Božidar Adžija ") Zagreb, pisani prostor 1994. (s A.

U njega je ušlo 12 članova: Đuro Špoljarić tajnik, [ 3 ] Pavle Gregorić, Andrija Žaja, Josip Kraš, Božidar Adžija, Anka Butorac, Ivan Dujmić, Marko Orešković, Drago Petrović, Vlado Janić Capo, Vicko Jelaska i Lovro Kurir.

U okviru školskog sporta nastupala sam na gradskim i republičkim školskim natjecanjima - SIOSŠ-ima za svoje škole počevši od osnovne škole Božidar Adžija pa do 3. Gimnazije Vladimir Vitasović i Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović.

Optuženi su za događaje nakon 29. rujna 1991. kada su hrvatske oružane snage zauzele vojarnu »Božidar Adžija« u Bjelovaru.

Dobitnik je nagrada " " Božidar Adžija " ", " " Mijo Mirković " " i " " Blaž Lorković " " za doprinos ekonomskoj znanosti.

Za svoj znanstveni opus dobio je brojna priznanja i nagrade: Orden Republike sa srebrnim vijencem (1973.), Orden Republike sa zlatnim vijencem (1987.), Povelju ZAVNOH-a, republičku nagradu Božidar Adžija (1975.), republičku nagradu za životno djelo (1979.), republičku nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1983.), nagradu Viktor Kovačić za životno djelo (1998.).

Suautor je sinteze Povijest hrvatskog naroda 1860 1914 (1968, Nagrada »Božidar Adžija«) i kulturno-povijesne monografije Tisućljetni Zagreb (1975, Nagrada grada Zagreba 1976) te suradnik u izdanjima Ilustrirana povijest Hrvata (Zagreb 1971) i Hrvatski narodni preporod.

Dobio Nagradu »Božidar Adžija« 1977. Opsežna mu se ostavština čuva u HDA. Njegova supruga, konzervatorica Draginja Jurman-Karaman (1920 2001), pretežno se bavila klasicističkom arhitekturom, posebno B.

Faksimilirano i kritičko izdanje Hrvojeva misala dobilo je odlične ocjene u domaćoj i stranoj znanstvenoj javnosti, a znanstvenici koji su ga priredili primili su Nagradu za znanstveni rad Božidar Adžija Republike Hrvatske.

Antica Menac bila je urednica i suautorica dvosveščanoga Rusko-hrvatskog ili srpskog frazeološkog rječnika, koji je 1981. god. dobio Republičku nagradu Božidar Adžija.

Godine 1995. dodijeljen mu je počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci, a 1997. počasni doktorat Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku.Godine 1990. dobio je nagradu Božidar Adžija za značajnu znanstvenu djelatnost, 1994. dobio je Nagradu grada Senja, 1996. odlikovan je za znanstveni rad Ordenom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, a 1998. dobio je Hrvatsku državnu nagradu za životno djelo.

Za znanstveni rad primila je nagradu Mijo Mirković (na Ekonomskom fakultetu sedam puta), nagradu Grada Zagreba (sa suradnicima) 1977., republičku nagradu Božidar Adžija za doprinos razvoju demografije (1983.).

1989. dobio je nagradu " Božidar Adžija " za značajnu znanstvenu djelatnost u oblasti društveno-humanističkih znanosti u području hrvatske leksikografije.

U poglavlja Nagrade i priznanja popisana su ista, a to su, među važnijima, Herderova nagrada, Vitez Komendator reda Svetog Grugura Velikog, počasni doktorat Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, republičke nagrade Božidar Adžija, Fran Tućan, za životno djelo Sabora SR Hrvatske i druge.

Komensky ", nagrade " Ivan Filipović " i " Božidar Adžija ".

Središnji ured izdavao je mjesečnu socijalno-političku reviju ' Radnička zaštita ', koja je izlazila još 1919. (sve do 1941.), čiji je urednik već tada bio poznati stručnjak za socijalno osiguranje dr. Božidar Adžija, kasnije načelnik rentnog odjela Središnjeg ureda.

U tome vremenu, najznačajniji stručnjak bio je Zlatko Cota, pomoćnik direktora Republičkog zavoda za socijalno osiguranje koji je, kao autor većeg broja zbirki propisa i priručnika za provedbu mirovinskog osiguranja, jednako kao i Božidar Adžija prije njega, ostavio neizbrisiv trag u tome osiguranju i njegovoj provedbi.

Relativno normalan život zatočenika nastavljen je sve do utorka 8. srpnja kad su iz logora izvedeni dr Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani, dr Ivo Kun, Zvonimir Richtman, Ivan Korski, Viktor Rosenzweig, Sigismund Kraus, Simo Crnogorac i Ivan Krndelj. (Krndelj je kasnije vraćen, a umjesto njega odveden je Alfred Bergman, jer ustaškim vlastima vjerojatno nije odgovarao omjer Hrvata, Srba i Židova među desetoricom talaca, pa su ga popravili u korist Hrvata, a na štetu Židova.)