I sam Muhammed, koji je odbacio Hrista kao Sina Božijeg, ne negira da su i Arapi mnogobošci znali za Allaha, samo odbacuje da on može imati (tri) kćeri: »Oni/pagani/ALLAHU kćeri pripisuju, hvaljen neka je on, a sebi ono što priželjkuju« (16:57) Kako Muhamedovi hroničari izveštavaju, on je pokušao pleme čuvara Ka be Kurajšije, da zadobije tako što je privremeno i probno, po Sataninom predlogu, priznao kao posrednice do Allaha tri njegove kćeri (Al-Lat, Al-Uzza i Menat): »Kada je božiji poslanik video da mu je Pleme okrenulo leđa, nije mogao da gleda kako su odbacili poruku koju im je doneo od boga, pa on poželi da nešto dođe od boga što bi ga pomirilo sa tim plemenom. /.../Tada bog otkri: " Da li si razmislio o Al-Lat, Al-Uzza i Menat, trećoj/kćeri/"? Šejtan položi/sledeće/reči na njegov/= Muhammedov/jezik, zbog njegove unutarnje borbe i onoga što je želeo da postigne sa tim plemenom: " One su ptice koje visoko uzleću; njihovo posredništvo/pred bogom/je prihvaćeno i dozvoljeno. " Kada je pleme Kurajšija to čulo, razveseliše se i uzbudiše se zbog načina na koji je on govorio o njihovim bogovima, i slušaše ga, dok muslimani, imajući potpuno poverenje u svog proroka i poruke koje im on donosaše od boga, ne sumnjaše da je pogrešio.« (Al-Tabari, vol.