Bobočka je cijelo vrijeme nositelj zbivanja i svi događaji ispričani su iz njezine perspektive, ali se nad njom neprekidno nadnosi glas muškarca.

Koliko god Bobočka držala konce njihovih sudbina, oni su ti u čijem svijetu živi, oni su krojači njezine sudbine.

Bobočka se na sceni uzdiže do simbola težnje za slobodnim životom.

Komentar od: bobočka @ 5. rujan 2011 11:56 književnom - za one kojima je to maglovito)?

Srijeda, 4. srpnja - na rasporedu festivala je predpremijera; Bobočka, drugih sto stranica Filipa Latinovića.

Bobočka je jedno od najkompleksnijih Krležinih ženskih lica, a kroz priču o njezinom burnom životu koji je požudno krivudao od građanskog luksuza s početka dvadesetog stoljeća do siromaštva u blatu sela Kostanjevca

19. 7./21:00/Cijeli svijet je pozornica/Atrij CeKaTea Bobočka Miroslava Krleže i Ecije Ojdanić Na ljetnoj pozornici, u atriju CeKaTea, Ecija Ojdanić pretpremijerno je izvela svoju monodrama Bobočka nastalu po motivima romana Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže.

Bobočka je putena, snovita i hrabra žena koja živi po svom.

Na portalu Jutarnjeg lista Bobočka je bila najgledanija sutradan, zahvaljujući fotoreporteru Bruni Konjeviću koji je napravio izvrsne fotografije.

Glumica Ecija Ojdanić posjetila je Opatiju, a razlog tome je monodrama Bobočka Miroslava Krleže.

Predstave iz kategorije " za odrasle " koje će biti izvedene su " Muški/ženski - ženske/muške " Bacača sjenki iz Zagreba; " Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza " M.

" »Sa bizarno nedosljednim ljudima teško je drugovati«, tako mu je rekla Bobočka.

Čitava ta Bobočka u njegovu životu značila je neizrecivo jaku spoznaju, da je živio glupim, patvorenim, krivo postavljenim životom, u nizu blesavih obmana i kulisa, i da nije uspio da prodre do samoga sebe.

Bobočka je sjedila na blagajni, nalijevala vaniliju u punčeve, dijelila bijele kockice šećera (nekome je nalila štamperl Boonekampa, te se, prisluškujući tom razgovoru, preselila k stolu), i tako od vremena na vrijeme ustaje, daje kelneru čaše i naloge, a onda se opet vraća k stolu i prisjeda uz ovu trojicu kod treće politre šljivovice.

Bobočka je visokostepeno uznemirila njegovo tijelo, a strah pred svakodnevnom neizvjesnošću njene sudbine, neprekidna sumnjičavost puna klonulosti, prisutnost tog tajanstvenog Grka, koji je uznemirivao i pojačavao njegove gnjile sumnje, sve je to izgaralo u Filipu u povišenoj temperaturi nevjerojatno usplahirenog stanja.

Svoju mamu, staroga Liepacha, debelu Karolinu, kravara Miška, Bobočku, Baločanskog naslikao je kako sjede kod čaja, u punom sjaju sunca u sjenici oko samovara: stara Regina s illustrissimusom, kao dvije smiješne papige, debela Karolina u centru kompozicije sa svojom natečenom trbušinom i crvenim mesarskim rukama, gluhonijemi Miško i suludi Baločanski, dvije padavičave, demonske, nacerene maske, a Bobočka blijeda, u crnoj svili, natače njemu, Filipu, čaj u svijetlocrvenu šalicu.

Bile su ferije, a Bobočka je ljetovala kod svoje tete.

Mirisale su omorike i zvonila su zvona budimska, a Bobočka, nježna, plava, lagana, s golim nogama, s tvrdim jabučicama na koljenima i nježnim, mekanim zglobovima, ostala je ležeći na rukama baruna Remenyija, ujaka njene tete, barunice Remenyijeve, koja je, udata za jednog von Radaya, visokog činovnika na budimskom prezidijalu, živjela na budimskom gradu, iznad Krvave poljane.

Kako se to dogodilo da je pukla karika njihaljke i da je Bobočka pala i razbila čašu, koju je netko zaboravio pod njihaljkom, i sva se raskrvarila, to je ostalo nejasno; ona je zaboravila sve detalje: pala je, razrezala koljeno staklovinom i prilično mnogo je krvi proteklo.

Tako krvavu odnio ju je stari barun gore u stan i, položivši je na divan, brisao je vatom i alkoholom njenu krv, a sve se to izgubilo u bunilu čudne omaglice, o kakvoj je Bobočka čitala, ali da se omaglica puši kao dim i da se pri tome tijelo diže kao zrakoplov, iznad svega što je stvarno i tjelesno, o tome nije do onog intenzivnog doživljaja imala pojma.

Bobočka je pričala Filipu o Kyrialesovoj navodnoj tragediji, davnoj, dječačkoj, kako su mu još prije dvadeset godina Kozaci u Sankt Petersburgu ustrijelili njegovu djevojčicu

Dok je Filip obišao kuću, razgovarajući sasvim odsutno i nervozno s malim crnim Bobočkinim kineskim psom pred ulaznim vratima, scena u sobi nije se naročito izmijenila: Bobočka je ostala u postelji, samo se pokrila poplunom.

Poslije te sulude pijanke, poslije onog gorućeg kavkaskog punča »ljermontovčika«, Filip više nije dolazio u kavanu i već su tri dana prošla, a Bobočka se nije javljala.

U prvom stadiju rastave s ministrom Pavlinićem, Bobočka je držala stan od devet soba u prvome katu jedne palače u donjogradskom centru, gdje je na zavjesama titrao zeleni odraz drvoreda iz gradskog perivoja, a kroz otvoreni balkon čuo se klokot vodoskoka i žamor večernjeg korza.

Tih devet soba bilo je meblirano u nenametljivom empireu, za koji je Bobočka govorila da je iz njene radajevske djedovske kurije, a ustvari kupio ga je ministar Pavlinić u Beču prilično jeftino, na dražbi ostavštine nekakvog bečkog gospodina.

" A ovdje sada ova neobična žena, ta Bobočka; ona znači za njega objavljenje

No pravi je začetak i anticipacija romana prozni fragment Bobočka, objavljen u Hrvatskoj reviji (1930, 2).

Njezina je Bobočka privlačna " guskica ", nikako razorna i zapravo duboko nesretna fatalnica.

Na ovogodišnjem festivalu igraju: Glumice to (Dunja Fajdić, Kazalište KNAP), Pričaj mi o Gorkome (Mani Gotovac, Planet Art), hrvatska premijera Frljićeve predstave Pismo iz 1920 (BNP Zenica), Bobočka ili drugih sto strana Filipa Latinovicza (Ivan Leo Lemo, Kazalište Moruzgva) i Volim Njofru (Stojan Matavulj, HNK Varaždin).

Bobočka, drugih sto stranica Filipa Latinovicza je monodrama koja za razliku od Povratka Filipa Latinovitza priča istu priču iz perspektive glavnog ženskog lika.