u to vrijeme, povrh toga što sam bio dizajner, pisac, slikar, informatičar, skulptor, alpinist te najveći jebač kurvi istočno od Zagreba bio sam i muji taji borac. bio je petak nekog u studenom, dizao sam 150 kg na benču kada je zazvonio blekberi na prozorskoj dasci boksačkog kluba Rej Kuglofić. odradio sam seriju i javio se natrag. - imam problem sa računalom, a hitno trebam poslati mail reče histerično lejdi Di dodavši - konkuriram na natječaju za pariške atelijere, rok za molbu ističe u ponoć. možeš li mi pomoći? - na treningu sam odgovorih kratko. - oh, pliz, pliz, pliz, ne znam kog drugog da zovem. ti si mi jedini spas - slobodan sam tek poslije 22. - da-da, samo dođi, tenks, tenks, tenks...