Što se tiče optužbe da je roman protukršćanski, on se, ovisno o motrištu, može čitati i kao sofisticirana blasfemija i " muslimansko " podmetanje (slabije upućeni čitatelj može pobrkati faction i fiction; koptski crkveni autoriteti su posebice u svjetlu nedavnog bombaškog napada na vjernike u Aleksandriji opravdano zabrinuti), a možda i kao podrivanje vjere kao takve, jer demon Azazel, u skladu sa svojim " zadatkom ", tjera Hypu da sumnja, da preispituje, da uočava proturječjâ i nasilje što se, u ime Istine a najčešće zapravo poradi prizemnih ovosvjetovnih ciljeva provodi nad ljudskim duhom, no sâm autor, potežući paralelu sa suvremenim vjerskim ekstremizmom, u intervjuu u Guardianu ističe da njegov roman " nije protiv kršćanstva, već protiv nasilja, posebice nasilja u ime svetog ".