Tu je ideju nedvosmisleno naveo Boris Kidrič u Privrednom savetu Vlade FNRJ 1950. godine, čiji je bio predsednik.

Nabrojao je tvrtke koje su većinom, istaknuo je, " likvidirane " u privatizaciji - Bagat, Jugoplastika, Boris Kidrič, Vinilplastika, Mljekara, SAS, Tvornica duhana Zadar, Otočanka, Prigorka, Tvornica kože Zadar, Mesopromet, Elektronika Zadar...

I to stjecajem okolnosti: Moj Livnjak, ing. Ante Ćondrić, partizanski veteran i jedan od utemeljitelja Tanjuga, nakon završenog pravnog fakulteta radio je u Direkciji Tekstilnog kombinata ' Boris Kidrič ' u Zadru.

U tom razdoblju niz vrlo teških problema opterećivao je klub: nerazumna odluka Općine kojom se Veslački dom i prostor oko doma dodijeljuje na korištenje Tekstilnom kombinatu Boris Kidrič, nedostatak financijskih sredstava, smjena stručnog kadra, nestašica kvalitetnih čamaca i slab odziv novih veslačkih snaga.

Ako nekomu treba plaćati za tamošnje površine onda sve naplaćeno nekad i sad pripada bivšim radnicima kombinata " Boris Kidrič "

Uz otvorenje te izložbe Foto klubu« Sloboda-VIS »dodijeljena je i plaketa« Boris Kidrič », u ono vrijeme najviše priznanje koje se dodjeljuje za naročite zasluge organizacijama Narodne tehnike Hrvatske, što na svoj način govori o aktivnosti u prvih pet godina njegovoga djelovanja.

Boris Kidrič je propa jer je došla jeftina roba iz Kine a Mljekara jer nema mlika u Hrvatskoj i plan je napraviti mljekaru u Crnom, Stankovcima ili Polčniku... A Bagat je nekad bija brend Zadra ko Donat a sad se nesmi ni spomeniti jer je valjda i to došlo iz Kine.

7.6.1983. g je osnovana Samostalna četa izviđača " Jurica Ribar " Tenja i broji 70 članova. 1985. god. u Odredu izviđača porječana " Mate Jerković " osniva se 28. posada izviđača porječana " Boris Kidrič " kojoj je starješina Stjepan Sokol, a vođa Zdenko Popović Pop. 16.3.1986. osnovan je Klub brđana " Javor " kao klub pri SIO Osijek. 1987. god. u O. I. P.

Za izuzetan doprinos u razvoju i unapređenju tehničke kulture i kulture, a posebno u domeni fotografske djelatnosti primio je više odličja, priznanja i nagrada, od kojih: u bivšoj Jugoslaviji: Orden rada sa zlatnim vijencem (1984. - Predsjednik SFRJ), Nagrada tehničke kulture Boris Kidrič (1979 -.

Napušteni tvornički kompleks Boris Kidrič, poslovna zgrada TIZ-a, koja na jesen zauvijek napušta vizuru grada, savršeno se uklopila u scenografiju nove Buljanove predstave koja će u Zadru imati svoju hrvatsku premijeru.

Prvo je skulpture od stakla izrađivao u radionicama Venini i Barbini u Muranu u Italiji, zatim u Miamiju i Littletonu u Americi, a surađivao je i sa Staklarnom Boris Kidrič u Rogaškoj Slatini gdje je i predavao u Staklarskoj školi, te sa samoborskim Kristalom.

Na nekim od njih su bili vidljivi ćirilični natpisi Boris Kidrič i Dimče Mitrov rudnici za talk Titov Veles, a uz te bilo je i nekoliko vreća s latiničnim natpisom INA Kutina.

I SAD SU PO VAMA OVI IZ KBZ TREBALI I DALJE KREDITIRATI BAGAT, BORIS KIDRIČ

Matunović optužuje da je jugoslavenska politička elita bila sastavljena od masona - Moša Pijade, Koča Popović, Vladislav Ribnikar, Boris Kidrič, Ivan Ribar, Edvard Kardelj i Vladimir Bakarić, a možda čak i Milovan Đilas.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Radi se o od oko osam milijuna kuna vrijednoj imovini tvrtke Jugokeramika iz Srbije, koja je nekada bila u vlasništvu prethodnika TIZ-a, tvornice Boris Kidrič.

Kompjutorske grafike umjetnika Petra Milojevića, Alana Marca Francea, Sylvie Roubaud, Marca Adriana, Davida Garrisona, Georgea Neesea i Instituta Boris Kidrič dio su koncepta u kojem su umjetnost i tehnologija posve isprepleteni.

Predstava je izvedena u napuštenoj tvorničkoj hali Boris Kidrič.

Tri godine kasnije (1950.) Boris Kidrič od njega traži pomoć pri osnivanju Instituta Ruđer Bošković.

Reljefna, bezbojna slova na boci kažu da je ulje proizvela riječka Rafinerija, u doba kada je nosila ime Rafinerija nafte Boris Kidrič, dakle između 1953. i 1964. Uz to ime, na boci piše tek da je riječ o motornom ulju.

Radio je na institutu Boris Kidrič u Vinči, gde je stekao zvanje znanstvenog savjetnika [ 2 ].

Unatoč invaliditetu, rekla nam je, uspjela se i zaposliti u nekadašnju tvornicu Boris Kidrič gdje je radila dok se ova industrija nije ugasila, a četiri godine kasnije ostvarila je pravo i na mirovinu kao i beneficirani radni staž na temelju davnog zakona iz 1973. Do ove je godine, doznajemo od Ane, imala pravo na besplatno dopunsko osiguranje, no kad ga je nedavno pokušala ostvariti, neugodo se iznenadila.

No, ovaj put kretanje brodova, prema Kurtoviću, imalo je tragikomičnu plovidbu zadarske flote: Tvornica duhana koja se nasukala kod Rovinja, Sveti Rok je dva puta opituran, Vladu Bagata su zašili sa svih strana, Boris Kidrič plovi prema Stanogradnji...

Bagat, Otočanka, Boris Kidrič, Adrija, Mljekara Zadar... dobijali su itekakve kredite od Dalmatinske banke i na kraju je ispalo da ih je tako, lipo iz društvenog vlasništva, otišlo u ruke privatnika.

Prvotna namjera autorice ove plesne predstave bila je da se ona izvede u prostoru TIZ-a, zadnje stare zgrade nekadašnje tvornice Boris Kidrič.

Kad je riječ o Sladorani iz Županje, koja to ime prvi put dobila odlukom Hrvatskog državnog sabora 1941., a od Drugog svjetskog rata pa do 1990. zvala se Šećerana Boris Kidrič, ona se našla u tipičnom hrvatskom privatizacijskom vrtlogu.

TIZ, kako još zovemo kompleks stambenih zgrada nad bivšom tvornicom najduže znanom kao " Boris Kidrič ", svakako je najznačajniji takav projekt.

Dom je teško oštećen na samom početku Domovinskog rata izravnim pogodcima nekoliko avionskih raketa kada je avion gađajući tadašnju tvornicu ' ' Boris Kidrič ' ' koja se nalazila preko puta kluba promašio metu i pogodio klub.

Ali najlakše je ugasiti firme i onda tamo di su bile firme napraviti stanove, hmm, Boris Kidrič...

Goldoni, koji je umro u Zagrebu 1983., staklom se počeo baviti 1956. u pogonu staklane " Boris Kidrič " u Rogaškoj Slatini.