U nekom paralelnom univerzumu - Danilo Kiš je živ i od ovog incidenta stvara komad dostojan Grobnice za Borisa Davidoviča.

Odabrani su mladi ljudi koji kao studenti režije u svojim zemljama najviše obećavaju, ponekad i stranci, pa je tako iz Hamburga kao njemački predstavnik došao Sarajlija Branko Šimić s postavkom Kišove Grobnice za Borisa Davidoviča u hamburškom Thalia Theateru.

Mi smo se također pokazali kao ptičje gnijezdo budućih svjetskih numera; tu je napisana " Grobnica za Borisa Davidoviča ", tu je započela eksplozivna karijera Marine Abramović.

Kiševu Grobnicu za Borisa Davidoviča režirat će Borut Šeparović koji je nedavno nagrađen Vjesnikovom nagradom za kazališnu umjetnost Dubravko Dujšin za predstavu Generacija ' 91 - ' 95 s kojom Zagrebačko kazalište mladih gostuje na MESS-u u Sarajevu, dok će treći premijerni naslov do kraja godine potpisati Rene Medvešek.

Potrebno je Danila Kiša staviti u jedan malo drugačiji kontekst i naravno malo se rugati toj njegovoj mačo poziciji i njegovoj mačo samopromociji koju sprovodi i u svojim intervjuima, esejima o književnosti, pa i na svojim fotografijama, pa i u nekim pričama iz Grobnice za Borisa Davidoviča.

U Zagrebačkom kazalištu mladih 19. veljače na sceni Miško Polanec premijerno će biti izvedena predstava ' Mauzer ' u režiji Boruta Šeparovića Riječ je o projektu inspiriranom ' Grobnicom za Borisa Davidoviča ' Danila Kiša i ' Mauzerom ' Heinera Müllera.

Godine 1976. Danilo Kiš objavio je Grobnicu za Borisa Davidoviča.

Tokom 2000. godine je pokušao da po drugi put uzurpira prava na adaptaciju Kišove Grobnice za Borisa Davidoviča, što je 1981. godine već učinio (Misa u a-molu), kada je i sam Kiš morao da reaguje.

Majera; Boris Davidovič u Grobnici za Borisa Davidoviča D.

Dakle, u prvom dijelu predstave upoznajemo revolucionara Borisa Davidoviča i njegovu gorljivu potrebu da očuva svoju biografiju časnom i neokaljanom, kako bi održao sliku sebe kao poštena čovjeka.

Ne zato što oni nikad neće moći uživati u ruskim klasicima u izvornom obliku, niti u Grobnici za Borisa Davidoviča onako kako ju je Kiš zamislio, nego zato što nikad neće imati sreću čitati originalni tekst Malog mrava ili Bunde od nerca.

Naime, domaćoj inscenaciji teksta mnogo više pomaže lokalizacija uspavankom o sićanim slavujima nego WTC, kao što bi i navodna orvelijanska poveznica prije išla prema 1984. nego prema Životinjskoj farmi, a našlo bi se tu mjesta i za Borisa Davidoviča.

Smerdljakov apsolvira paradoks života tako da doslovice shvaća apsolviranje kao apsolvere, kao razrješenje kroz političko ubojstvo. (Na više mjesta u Grobnici za Borisa Davidoviča Kiš aludira na ovaj paradoks.). Totalna suprotnost Smerdljakovu je primjerice u Dostojevskog lice kao što je knez Miškin, lice koje u sebi okuplja najprotuslovnije crte, čas je božji čovjek, nesposoban za bilo što ružno, čas je revolucionar, anarhista koji se prijeti da će Rusiju pretvoriti u krv i oganj: Ili vladati i tiranizirati ljude ili umrijeti na križu.

Većina Kiševih junaka su stradalnici u ratnim vihorima (Psalam 44, Bašta, pepeo, Grobnica za Borisa Davidoviča, Peščanik) ili pak žrtve logora kojima je Kiš dugo vremena bio opsjednut, toliko da zapisuje ovu rečenicu: Bolujem od logorologije.

Zoran Ferić Reb Mendel, dovoljna je jedna jedina šibica da spali celokupna naftonosna polja Ploeštija. Ovu mudrost izgovorio je jedan književni lik, Miksat Hantesku, zvani Mikša, iz Kišove knjige Grobnica za Borisa Davidoviča. Mikša je koljač od zanata i instant revolucionar koji je u stanju kirurškom preciznošću odstraniti čovjeku utrobu i poslati ga na dno rijeke.

Svoje poimanje angažmana Matvejević je osobito pokazao polemikama, poput one oko " Grobnice za Borisa Davidoviča " Danila Kiša, kao i mnogobrojnim prosvjednim pismima uglavnom upućenima jugoslavenskim i istočnoueropskim političarima, u kojima je branio mnoge političke disidente, dok će sklonost eruditskoj prozi kulturnopovijesne tematike u kojoj se esejizam enciklopedijskih stremljenja prepleće sa smislom za slikovite detalje nakon svoje najglasovitije knjige " Mediteranski brevijar ", nagrađene nizom stranih nagrada i prevedene na desetak jezika potvrditi i recentnijim djelima, objavljenima u ovom stoljeću, " Druga Venecija " te " Kruh naš ".

To je i napisao na više mjesta, pogotovo u Francuskoj, gdje je živio i radio kada je pisao Grobnicu za Borisa Davidoviča.

Riječ je o autorskom projektu inspiriranom Grobnicom za Borisa Davidoviča Danila Kiša i Mauzerom Heinera Müllera u režiji Boruta Šeparovića.

" U proljeće 1976, nakon dugih odlaganja i izdavačkih femkanja i prenemaganja, prešavši svoj sudbinski put od Beograda prema Zagrebu, izašla je kod Slavka Goldsteina, u nakladi Liber, Grobnica za Borisa Davidoviča ", piše Miljenko Jergović u povodu 20 obljetnice smrti velikog Danila Kiša i njegove " užasavajuće i beznadne osude nečega što se zvalo komunizmom ".

A bivši književni urednik i prevoditelj, inače čovjek koji je odbio štampati Grobnicu za Borisa Davidoviča, tezu o mome antisemitizmu potkrepljivao je upravo time što se u Ruti ustaše iživljavaju nad Židovima.

11. Danilo Kiš: Grobnica za Borisa Davidoviča

Predstava čiji se koncept temelji na dvama književnim predlošcima: pripovijetci " Grobnica za Borisa Davidoviča " Danila Kiša i drami " Mauzer " Heinera Müllera, koji su osnovni tematski motivi za početak i završetak igre, svoju sredinu i osnovnu misao ostavlja trećoj tematskoj dionici, moglo bi se reći, onoj najstrože čuvanoj kao pravo iznenađenje gledateljima (iako bi se iz tajanstvenog plakata dalo naslutiti)...

Polemički rat i napadi na Danila Kiša trajali su pune tri godine, a povod tim napadima, bio je Kišev roman Grobnica za Borisa Davidoviča, u kojoj se autor poslužio citatnom tehnikom i kolažnom romanesknom strukturom dotad nepoznatom jugoslavenskim kritičarima na čelu s kritičarskim Skeletorom Draganom Jeremićem.

U ZKM-u je praizveden Mauzer, predstava redatelja Boruta Šeparovića i dramaturga Gorana Ferčeca inspirirana istoimenim komadom Heinera Müllera i Grobnicom za Borisa Davidoviča Danila Kiša.

Šeparovićev novi udar po simbolima recentne hrvatske povijesti snažan je, hrabar i katarzičan te izuzetno aktualan jer prva od četiri cjeline predstave prikazom okrutnih metoda izvlačenja priznanja iz zatočenog Borisa Davidoviča Novskog neodoljivo podsjeća na pravosudni skandal koji potresa Hrvatsku.

Ono što me je, barem u početku, šokiralo bila je beskrajna banalnost svih tih čudnih primjedaba, ali i njihova dubinska srodnost s primjedbama koje je Dragan Jeremić stavljao na Grobnicu za Borisa Davidoviča.

Recimo Danilo Kiš i " Grobnica za Borisa Davidoviča ", pa Gabriel García Márquez i Carver, to su uvijek moćne injekcije koje čovjeku nešto promijene u prihvaćanju i shvaćanju, to su tri stupa moje kuće.

Kad bi i u tome fokusiranju na izvore zla samo malo koristili tehniku viđenja iz pozicije " krvnika ", a la Danilo Kiš: " Grobnica za Borisa Davidoviča ", bilo bi puno plodnije.

Oni su mu predbacivali afirmaciju židovstva u posljednjim knjigama, posebice u " Grobnici za Borisa Davidoviča " i spočitavali mu da nije originalni pisac, nego literarni plagijator, da, među ostalim, oponaša Borgesov način pisanja.

Svojim je djelima - među kojima su romani ' ' Bašta, pepeo ' ', ' ' Psalam 44 ' ', ' ' Peščanik ' ', polemička knjiga ' ' Čas anatomije ' ', te zbirke pripovjedaka ' ' Rani jadi ' ', ' ' Grobnica za Borisa Davidoviča ' ' i ' ' Enciklopedija mrtvih ' ' - jugoslavenskoj, ali i svjetskoj, literaturi podario posve samosvojni autorski rukopis: začudno preplitanje realnog i fantastičnog, fakata i fikcije, napeti sklad ironije i sentimentalnosti, melankolije i strasti i, nadasve, raskošni, britki i osebujni jezik kojim je baratao umijećem vrhunskog majstora.