U svoje vrijeme najbolji interpret ruskih opera, posebno Borisa Godunova, te ruskih pjesama.

Iznimka je René Pape, vodeći tumač Borisa Godunova koji je još jednom dokazao iznimnu pjevačku-glumačku umješnost u toj ulozi... pročitajte cijeli tekst...

Zbog psihičke nesposobnosti kao i nezainteresiranosti novoga cara vlast preuzima njegov tast Borisa Godunova koji od tada obavlja sve državničke poslove.

Godine 1933. ravnao je Bečkim simfoničarima, a 1939. u Parizu je postavio " Borisa Godunova ".

Osim Louise, Matačić je u Parizu ravnao i izvedbom Borisa Godunova.

Ako idemo dalje u povijest, u vrijeme kada sam još studirala na Muzičkoj akademiji i gledala predstave, to je bila Habunekova režija Borisa Godunova i Spaićeve režije Zaljubljen u tri naranče i Rat i mir Prokofjeva.

A idjea je »Borisa Godunova« upraff ideja o neprikosnovenosti monarkije, legitimističkog načela jer Boris je kažnjen furijama jer je maknuo s puta zakonitog nasljednika« Dakle, Nietzschea svojataju, kano i Wagnera, a njegova je misao poezija filozofije, i on je čak za dvije nijanse veselija pojava od Heideggera...

Pokušat ću (ako je to uopće moguće) potpuno zaboraviti Borisa Godunova s kojim je Zagrebačka opera prije četrdesetak godina postizala uspjehe po doslovce cijelome svijetu (Parizu, Holland festivalu, Berlinu, Napulju, Japanu), jer je usporedba sasvim nemoguća, i potpuno se usredotočiti na ovu njezinu realizaciju remek-djela Musorgskog, s tek malim prisjećanjima na nedavnu Hovanščinu, njezin bitno bolji scenski okvir istih realizatorica scenografkinje Dinke Jeričević i kostimografkinje Diane Kosec-Bourek, stilski primjerenije nastupe Tomislava Neralića i Ivice Šarića i razrađeniju kreaciju Zrinka Soča te bolji udio zbora.

Po carevoj smrti, izbile su borbe za prijestolje između istaknutog boljara Borisa Godunova i Romanova.

Šteta da ova produkcija Borisa Godunova nije realizirana scenski, jer ovako skraćen na najvažnije fragmente, bez scenskog okvira i kostima, izgubio je podosta od snage svog djelovanja.

Svaka opera ipak nije prikladna za koncertno izvođenje, pogotovo ne ona u kojoj je drama u prvom planu, kao kod Borisa Godunova.

Ukratko, ova izvedba Borisa Godunova bila je manjkava već u startu.

Potonju je Ipatijevu manastiru darovao Dmitrij Ivanovič Godunov, stric cara Borisa Godunova.

Poslije smrti Borisa Godunova 1605. nastaju prijestolonasljedne borbe za kojih se smijenjuje više vladara.

Pjevao je Đavla na praizvedbi 1887. opere Čerevički (Papučice) Čajkovskog i Aleka Sergeja Rahmanjinova 1893. Bio je i prvi moskovski interpret Demona Antona Rubinštejna 1879., Borisa Godunova 1888. i Tomskog u Pikovoj dami 1891. godine.

Čini se da je debiju Luciana Batinića u jednom od najvećih izazova njegova pjevačkoga faha, ulozi Borisa Godunova, kumovao angažman njemačkoga redatelja Kurta Josefa Schildknechta u zagrebačkom HNK-u.

U zagrebačkom Parsifalu su se u Schildknechtovoj režiji u ulozi Gurnemanza izmjenjivali Manfred Hemm i Batinić, a u postavi Borisa Godunova u Pfalztheater Kaiserslautern dvojica basova različitih generacija ponovno su nastupila pod Schildknechtovom redateljskom palicom, Hemm u ulozi Pimena, a Batinić u naslovnoj.

U međuvremenu je 1960. na premijeri Borisa Godunova nastupio u maloj ulozi Nikitiča, i počela je njegova suradnja sa Zagrebačkom operom, kojoj je ostao vjeran do odlaska u mirovinu 1998. godine.

Petrušanec je nizao ulogu za ulogom, sve veće i zahtjevnije, do pjevački zacijelo kamena kušnje u talijanskom basovskom repertoaru Zaharije u Verdijevu Nabuccu, i basovskoga sna interpretacije Borisa Godunova Musorgskog, kojega je ostvario u Beogradskoj operi.

Mozarta, a nagradu Vladimir Ruždjak za sezonu 2002/2003. Nevenu Belamariću za ulogu Borisa Godunova u istoimenoj operi M.

Najavljen je povratak na povijesnu scenu u novim postavkama Borisa Godunova, Turandota i Ognjenog anđela.

U Kuljerićevom djelu tako nalazimo odzvone Musorgskijeva Borisa Godunova, Janačekove Glagoljske mise, Stravinskijevih skladbi iz ruske i neoklasične faze te, što nije nimalo zanemarivo, vokalnih djela Borisa Papandopula.

Što nam je već unaprijed zajamčilo jedinstveni doživljaj, bilo je ponovno gostovanje u svijetu proslavljena basa Paate Burchuladzea u Zagrebu (sjećamo ga se kao izvanrednoga Borisa Godunova u prošlosezonskom uprizorenju opere Modesta Petroviča Musorgskog) koji je ovom prigodom nastupio u ulozi staroga plemića Jacopa Fiesca.

Dok su se u Parsifalu potkrale brojne nečistoće, ali i karakterne nezgrapnosti u zborovima te među Djevojkama cvjetovima, u izvedbi Borisa Godunova jasno se čulo da je uloženo puno više vremena i napora u uvježbavanje za cjelinu opere daleko značajnijih zborskih točaka, ali i epizodnih uloga (to uostalom traži i jezik, koji je Nijemcima mnogo zahtjevniji za pjevanje).

Bas Luciano Batinić je uz angažmane u domaćim opernim kućama, gdje ga publika već vrlo dobro poznaje i cijeni, svoj ovjerni pečat dobio i drugdje, pa se tako među brojnim basovskim ulogama bilježi i interpretacija lika Borisa Godunova u Njemačkoj u relativno mladim basovskim godinama.

Bogat repertoar Bečke državne opere (47 naslova ove sezone) upotpunjuje se premijerom Borisa Godunova 28. svibnja u režiji Willyja Deckera i s pretežno neruskom podjelom (dirigent Daniele Gatti, bas Ferruccio Furlanetto kao Boris, bas Robert Holl kao Pimen, tenor Clifton Forbis kao Dimitrij), s iznimkom mezzosopranistice Olge Borodine u ulozi Marine.

Lišena, dakle, svojih stvarnih prednosti i očekivanih efekata, ova je izvedba Borisa Godunova, premda profesionalno korektna i glazbeno dobro vođena, dala prilično nedorečenu, izražajno blijedu sliku Musorgskijeva opernog remek-djela.

Naslovnu ulogu Borisa Godunova pjevat će Ferruccio Furlanetto, ali i Paata Burchuladze i Vladimir Vaneev, dirigirat će Valery Gergiev, a predstavu će producirati Alexander Galibin.

Godine 2002. ulogom Borisa Godunova proslavio je 30. obljetnicu umjetničkog djelovanja, za Fiesca u Simonu Boccanegri 2003. drugi je put dobio Nagradu hrvatskoga glumišta, 2004. tumačio je Borisa Timofejeviča u Šostakovičevoj Lady Macbeth Mcenskog okruga.

Najširokogrudniji darivatelj manastira bio je Dmitrij Ivanovič Godunov, stric cara Borisa Godunova te je uz njegovu pomoć oslikana unutrašnjost manastira, a ikone i ikonostas optočeni su srebrom.