Najstariji spomenik na bosančici je Povelja Kulina Bana iz 1189.

Najviše podataka za povjesničare daju natpisi na bosančici koji odlikuju manji broj stećaka (njih oko 5.000).

Jest, vraga, odgovaraju im nacionalno budni, u Širokom Brijegu, središtu te pošasti s istoka, podignut je spomenik s natpisom na ćirilici, odnosno bosančici

I u ovoj crkvi je provodio svoja istraživanja prof. Branko Fučić pa su tako sačuvani dijelovi fresaka, ali i mnogobrojni grafiti, na glagoljici, bosančici i latinici.

Svjedoci mističnog rada u kamenu su stećci, monumentalni nadgrobni spomenici ukrašeni prizorima iz života, lova, viteških turnira, s natpisima na bosančici, hrvatskoj verziji ćirilice.

Taj se podatak spominje i u njihovim vizitacijama iz 1660. Iz svog bogatog srednjovjekovnoga razdoblja crkva ima niz osebujnih i iznimno vrijednih kamenih detalja poput, primjerice, ugrađena kamena s natpisom na bosančici za koji se pretpostavlja da je nastao u vrijeme franjevačke skrbi, iako je prije nekoliko godina preživjela požar, srednjovjekovne odlike crkve ostale su očuvane.

Evo za početak ćirilica, a listina počinje kao i Humačka ploča i ostali spisi na " bosančici " sa:

Vicka Andrića za uređenje pročelja i podruma Dioklecijanove palače; Tomislav Marasović i Franko Oreb: Obrada graditeljskog nasljeđa u okviru projekta " Splitski poluotok " (program za provedbeni urbanistički plan); Vladimir Bedenko: Urbanistička prošlost Stare Gradiške; Drago Miletlić i Vinko Strkalj: Arheološka istraživanja u lađama crkve sv. Marije u Zadru; Marija Planić-Lončarić: Srednjovjekovni tipski stambeni objekti u naseljima na području Dubrovačke republike; Vladimir Sokol: Tri nadgrobna spomenika s natpisima na bosančici; Ivo Maroević: Istraživanja slojevitosti arhitekture u crkvi sv. Marije Snježne u Kamenskom.

Najviše spisa i oporuka vezane za mjesto su iz 15., 16. i 17. st. uglavnom pisani na glagoljici, bosančici i latinici.

Obuhvaća faksimilna izdanja mnogih starih rukopisa, potom tiskanih izdanja (uključujući pretiske inkunabula) na glagoljici i zapadnoj ćirilici (bosančici).

Kad je već sastanak uredništva, kojega nemamo inače, i kad je već diskusija na forumu kojega isto nemamo inače i kad se komentari koriste kako bi se pričajuči o mišu ispričala priča o slonu... da i ja odgovorim @Brođaninu: Jerko će za kružni tok u Vrpolju upotrijebiti početak " Osmana " od Williama Shakespeara, a Boro će ga ispraviti tvrdeći da je " Osmana " napisao Nasrudin Hodža na Bosančici.

U pravu si što se tiće ćirilice, samo si zaboravija da se radi o tzv bosančici, varijanti čirilice, koja se dugo koristila u Dalmaciji, posebice srednjoj, Dubrovniku i većim djelom u Bosni.

Korijeni mu sežu u 12. i 13. stoljeće i diplomatske, trgovinske i pravne povelje dubrovačke slavenske (ponekad zvane i srpskom) kancelarije s bosanskim i humskim velmožama, praktički isključivo na bosančici ili hrvatskoj ćirilici.

U svom članku Književnost bosanska, tiskanom u dva dijela u prvom bosanskom časopisu koji je pod imenom Bosanski prijatelj uređivao, a uglavnom sam i ispisivao, Jukić prilično opširno i znalački govori, između ostaloga, i o bosančici, bosanici ili tzv. zapadnoj ćirilici, njezinoj ulozi u povijesti franjevačke knjige u Bosni te o njezinu odnosu prema srpskoj ćirilici:

Pišeš o bosančici što je bosanski muslimani svojataju kao njihov izvor pismenosti.... a početak na povelji kulina bana počinje sa.... U ime oca i s (i) na i s (ve) toga d (u) ha.... a završava sa.... Tako mi b (og) pomagaj i sie s (ve) t (o) evan đelie.... ali to je povjest

Poseban segment izložbe bit će posvećen povijesti pisane riječi na tlu Zagore (osobito bosančici).

Na početku kanala, na Vratima od Solina, benediktinci su postavili veliki kameni križ s natpisom na bosančici.

No Povlja su svakako najpoznatija po Povaljskoj listini, najstarijem pisanom dokumentu na bosančici, ispravi povaljskog benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja od 1. prosinca 1250. godine.

Tu su liturgijske i druge religiozno-tehnološke knjige tiskane uglavnom na staroj crkvenoj ćirilici, zatim na grčkom pismu, bosančici i slično.

Širili su pismenost na sva tri tadašnja hrvatska pisma: glagoljici, bosančici i latinici.

U njoj je 13 inkunabula, a cijela Bosna i Hercegovina posjeduje ih tek 63. Važna je zbirka djela bosanskih franjevaca na bosančici, hrvatskom i latinskom jeziku.

Tamo su i stećci i banovi i pismo - prvi spomenici bosančice nisu iz Bosne, nego s Brača i Makarske, a najveći opsežni tekstovi su dva dubrovačka molitvenika (osim tekstova bosanskih franjevaca, no dubrovački su tkstovi na bosančici ranije: http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosan%C4%8Dica - Dubrovnik 1520, Divković 1616.)

U središnjem dnevniku HTV1 08. 04. 2013. moglo se čuti o najstarijem dokumentu u RH na hrvatskoj ćirilici ", tj. bosančici (to pismo u Poljicima zovu divkuša), pa je rečeno da je to hrvatsko pismo.

Njezin se znanstveni rad odvijao na dvjema razinama: na prikupljanju, uređivanju i objavljivanju izvorne arhivske građe i pisanju rasprava i članaka na trima područjima: o povijesti Dalmacije u drugoj polovini XIX. stoljeća (najviše o hrvatskom narodnom preporodu), o najstarijoj hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti te o pismu i spomenicima na hrvatskoj ćirilici (bosančici).

Ono malo što se našlo kao što su rudinske glave koje su izazvale senzaciju na svjetskoj izložbi, te pronađen najstariji latinični napis na hrvatskom jeziku uz koji se nalaze i napisi na glagoljici i bosančici govore da se ovdje skupljala kulturološka ekumena objašnjava Potrebica.

monty python bi sad rekao and now somethyng completely different; kao što niže u komentaru navedoh padom bosne 1463 godine (svi se svakako sjećamo izreke iz povijesti " bosna šaptom pade " kada je sultan mehmed II na prevaru porazio (obećali su mu 15 - godišnje primirje) stjepana tomaševića " bosanskog kralja " (usput katoličke vjere, žena katarina kosača, spomenuta niže). dakle tada je otprilike 750.000 katolika živjelo na području znanom kao bih. turci su zaveli strahovladu i po kratkom postupku 100.000 ljudi je završilo u ropstvu, 30.000 ljudi u janjičare da se bore protiv svojih (originalno tursko rješenje, a janjičari se inače smatraju najboljom vojnom postrojbom toga vremena.) ako bi te brojke prebacili u današnje vrijeme dobili bi milijunske iznose, recimo dubrovnik koji je u 15 stoljeću bio jedan od većih gradova europe, a brojio je 40.000 stanovnika, pa se ravnajte (usput dubrovnik je ukinuo ropstvo 1416., čisto radi nekih paralela kada se govori da je turska vlast bila blaga, i paralelu kada je ukinuto ropstvo u demokratskoj i naprednoj americi, te g. lincolna - usput koji je svoj imetak stekao boreći se kao dragovoljac u genocidu indijanaca-bitka kod bad axe-a). dakle turci su potom izvršili intenzivnu islamizaciju katoličkog stanovništva (pravoslavci-srbi i vlasi su se izvukli temeljem turskog instituta milleta i činjenice da im nije prijetila opasnost od pravoslavlja) vjerskim progonom, uništavanjem vjerskih objekata, i institutom devsirme http://en.wikipedia.org/wiki/Dev%C5%9Firme niti stotinu godina kasnije, etnički je sastav ptopuno promijenjen i sada imamo 220.000 muslimana, 360.000 katolika i cca 50.000 pravoslavaca (vlaha i srba). samo onda nije bilo brad pitta i angeline jolie i cnn-a pa nažalost ne znamo koliko je hrvatima bilo teško pod turcima. 1624. godine broj muslimana iznosi 300.000, katolika 100.000, pravoslavaca 50.000. turci su se u to vrijeme koncentrirali prema središnjoj europi, a lanac hrvatsko ugarskih dobro utvrdjenih hrvatskih gradova je sprječavao turke da došetaju do beča ili praga, pa bi bošnjačka država danas bogme bila prilično i veća. broj hrvata se prepolovio, a od zapada smo dobili epitet kao preziđe kršćanstva. turci se posvetili onome što najboolje znaju dakle zulumu, otimačini, ubijanju, te madjarima, porazili ih u bitci kod mohacza.u tih 300 godina hrvatsko stanovništvo je bilo prepolovljeno bilo ubijanjem ili konvertiranjem na islam (početkom 16. - tog stoljeća u vrijeme najveće islamizacije na tu vjeru je prešlo cca 150.000 katolika-čitaj hrvata - eto, fenikse netko je i čak i hrvate " prekrštavao ", i to prilično dobro-op. robota). jedan od poznatijih " bošnjaka " iz povijesti je Hersekli Ahmed Paşa http://en.wikipedia.org/wiki/Hersekli_Ahmed_Pa%C5%9Fa tijekom habsburško - turskih ratova još nekih 100 - 150.000 katolika (čitaj hrvata) je prešlo iz bosne u hrvatsku (danas bi to zvali etničko čišćenje, hebat ga onda o tome nije izvještavala christiane ammanpour i bono nije održao koncert potpore). polovinom 18. stoljeća u bosni je ostalo 25.000 hrvata-katolika. posljednji egzodus bio je iza bune kršćanskog stanovništva 1875 godine kada je posljednja tura od 150.000 ljudi izbjeglo u hrvatsku. to baš i nije bilo tako davno. treba li tome komentara, u stvari, tko je najveća žrtva u bosni? nasuprot toga, u posljednjih 20 godina temeljem mita o bosanskoj naciji, njezinom autohtonom jeziku i pismu-bosančici, te mitu o dobrosusjedskim odnosima izmedju tri nacije kojega su pokvarili tudjman i milošević nekakvim dogovorom (za kojega svima onima koji se smatraju znanstvenicima ne postoji nikakvog materijalnog dokaza, već samo ono " pa jasno je ' ko dan da su njih dva podijelili bosnu) došli smo do ovoga sada da se kao trebamo ispričavati.

Hrvati pišu na glagoljici, bosančici i latinici.

Najstariji dokument na bosančici je Povelja Kulina bana sa dubrovačkim knezom Krvasom iz 1189. Odlomak Djela apostolskih, tzv. Grškovićev odlomak je napisan na glagoljici (12./13. stoljeće) kao i Humačka ploča koja pokazuje sjaj ranosrednjovjekovne pismenosti.

I ne samo to, objavit ću je, ftruc, slovima i brojkama, na latinici, glagoljici, ćirilici i bosančici, uz prijevod na sve službene jezike Europske unije

Zatim smo rekonstruirali i obnovili povijesnu jezgru: napravili smo Soni trg sa slanim bunarom, fontanom i Povijesnim muzejom, a uskoro ćemo imati sve starobosanske izreke sa stećaka uklesane na latinici i bosančici na obelisku na obnovljenom Trgu slobode.