Uostalom, i Ivica Račan i Ivo Sanader vodili su baš takvu politiku (drugo je pitanje što su propustili formulirati bilo kakvu drukčiju politiku prema susjednoj državi i bosanskohercegovačkim Hrvatima).

I sada kada već postoje tri bosanskohercegovačke entiteta, srpski, mudžahedinski i muslimanski (danas bošnjački), od kojih su prvi i drugi sto posto čisti i nacionalno i vjerski, a muslimanska federacija u procesu dovršenja također etnički i vjerski čistog muslimansko-islamskog, zašto se onda brani bosanskohercegovačkim Hrvatima da i oni dobiju svoj teritorij te na taj način realiziraju svoje temeljno pravo na eurohrvatski entitet u BiH.

Na tu i toliku nepravdu s elementima genocida nadograđuje se nepravda prema bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Dakle nakon svega ovoga, pogotovu nakon drakonske presude bosanskohercegovačkim Hrvatima aktualna vlast se nije udostojila žestoko reagirati, a predsjednik Josipović, koji se već ispričao Bosni i Hercegovini za počinjene zločine od strane Hrvata, nije se udostojio ni komnenbtirati tu presudu.

Ukoliko Izetbegović ne dadne neopozivu ostavku to onda najuvjerljivije govori o provalijskoj podjeli Bosne i Hercegovine i svaki govor o cjelovitoj održivosti mirnodopski je zločin nad bosanskohercegovačkim Hrvatima, kao najobespravljenijoj sastavnici bosanskohercegovačke zajednice.

Sam predsjednik RH Franjo Tuđman, podržavao je neovisnost BiH, što se moglo vidjeti iz njegovog govora povodom Dana državnosti 30. svibnja 1993. godine, na kojemu je rekao kako su hrvatsko državno vodstvo, i on osobno, preporučili bosanskohercegovačkim Hrvatima da se na referendumu izjasne za Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu. [ 2 ] Pri tome valja imati na umu da je Tuđman imao dosta poteškoća da svlada struju unutar HDZ-a, koja se protivila opstojnosti BiH i savezu s Muslimanima. [ 3 ]

Ona je interesantna tek toliko što po prvi put unosi elemente političke pluralizacije među bosanskohercegovačkim Hrvatima ", kaže profesor Lasić.

Podsjetio je da je predsjednik Tuđman uputio poziv bosanskohercegovačkim Hrvatima da glasuju za nezavisnu BiH, da je priznao BiH u njezinim međunarodnopriznatim granicama te da je predlagao i zajedničko zapovjedništvo HVO-a i Armije BiH.

Značajan je kao kulturni preporoditelj među bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Možda ljudi naprosto shvaćaju nešto što MV neće nikada shvatiti: prljavština na bosanskohercegovačkim Hrvatima često vuče porijeklo iz Hrvatske.

Dodatna je nevolja što paternalistički odnos Zagreba prema bosanskohercegovačkim Hrvatima nije dopustio da među njima izrastu samosvojni i odlučni političari, a ako bi se takav slučajno i pojavio, pobrinuo bi se koji od ' ' visokih povjerenika ' da ga makne iz javnog života.

U Tomčevu spisateljstvu se može razaznati nekoliko stalnica: humanistički i pomirljiv stav prema svim ljudima i narodima; ponešto naivna percepcija političkih opcija dominantnih među Bošnjacima - muslimanima (ironično je stoga da je Tomac 2003. i 2004. u muslimanskim medijima histerično razapinjan kao velikohrvatski nacionalist koji kani uništiti državnost kurentnoga protektorata - što je možda i pjesnička pravda, jer Tomac nije smogao hrabrosti da javno objelodani svu malignost bošnjačkoga šovinizma uperenoga prema bosanskohercegovačkim Hrvatima); vjera u poštenje i fair-play u politici, koju naknadno prati rezignacija poslije spoznaje da se politička igra ne igra po pravilima deset zapovijedi.

Ipak, među bosanskohercegovačkim Hrvatima tužiteljičina izjava primljena je s nemalim čuđenjem, pogotovu kada se zna koliko se dugo i na kakav način vode procesi protiv onih koji su već u Haagu, a od kojih su se mnogi i dobrovoljno predali radi dokazivanja svoje nevinosti.

Mislim da je na sramotu Republike Hrvatske što i dandanas bosanskohercegovačkim Hrvatima udjeljuje domovnice jedino na osnovi krštenice izdane u nekoj katoličkoj župi.

Izdvajamo: " Bili smo odlučni ne podleći sindromu hrvatske šutnje i nečinjenja već pokušati učiniti ono što svaki pojedinac koji ima savjesti može i mora učiniti - uspraviti se i odlučno kazati ono što misli o ovom suđenju, posebice o ovom od hrvatske politike i javnosti prešućenom i odbačenom suđenju bosanskohercegovačkim Hrvatima koji su svoj narod, brojčano najslabiji narod u BiH, samo branili i obranili ". (M.

I svakako valja dodati: Tuđmanova je politika podjele BiH naišla na snažnu opoziciju kako u Hrvatskoj, tako i među bosanskohercegovačkim Hrvatima te je on dijelom od nje morao odustati.

Tom agresijom nikako nije oduzeto, niti ga tko može oduzeti bez obzira na silu i moć koju okupatori imaju, pravo bosanskohercegovačkim Hrvatima da se vrate poput Židova u svoju obećanu bosanskohercegovačku zemlju, u svojoj vjeri i kulturi, naciji i civilizaciji.

Sve obranjeno u krvavome i brutalnom ratu, kakvi se samo vode na prokletom Balkanu, bosanskohercegovačkim Hrvatima je oteto u Daytonu i Parizu, zbog čega su postali najveći europski nomadi današnjice.

Time su stvorene temeljne pravne i institucionalne pretpostavke za izgradnju sustavne i učinkovite suradnje s pripadnicima hrvatskog naroda koji žive izvan granica domovine bosanskohercegovačkim Hrvatima, nacionalnom manjinom u europskim i susjednim zemljama, te s hrvatskim iseljeništvom

Bosanskohercegovačkim Hrvatima je planiran nestanak, budući da oni nisu dobili svoj entitet kao druga dva bosanskohercegovačka naroda.

Bosanskohercegovački intelektualaci Vjekoslav Domljan, Željko Ivanković, Miljenko Jergović, Mile Lasić, Ivan Lovrenović, Mirko Marjanović, Ilija Šimić i Lukša Šoljan, uputili su otvoreno pismo u kojem izražavaju " ozbiljnu zabrinutost političkom krizom koja potresa Bosnu i Hercegovinu, i političkom ulogom koju akteri te krize namjenjuju bosanskohercegovačkim Hrvatima ".

Naravno, sve loše što se događa bosanskohercegovačkim Hrvatima, događa se po spomenutoj eliti otprilike zato jer je ' Tuđman dijelio Bosnu ', i sad je to to. [ Da se ne zamaramo ostalim eklatantnim nebulozama i prikladnim glupostima tipa ' hrvatska agresija na BiH ' ili ' Tuđman je prodao Posavinu ', itd. ] Neovisna i suverena BiH je container koji oni ne žele dirati ' ni u rukavicama ', unatoč tome što se tamo radi o vitalnim interesima hrvatske države, kojoj bi oni navodno željeli služiti (na čast).

Umorni od BiH i problema koji nas vuku natrag na Balkan, oni nestrpljivo peru ruke od diaspore, mrtvih duša, nacionalizma, devedesetih, svega što im se ne sviđa, a najmanje im se sviđa činjenica da je nezainteresiranost uzajamna, govorimo li o politici koju oni zastupaju i provode, ili o sudbini namijenjenoj bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Pred očima vam se pojave stavovi o ključnim nacionalnim problemima, (ne) brizi o bosanskohercegovačkim Hrvatima, odnosu prema radničkoj ili braniteljskoj populaciji, usmjerenje prema SAD-u ili Europi, prema Balkanu ili od njega...

No, dok su neka prijašnja suđenja ubrzala oslobođenje Hrvatske, ovo suđenje bosanskohercegovačkim Hrvatima pod otvorenim vanjskim pritiskom, negativno će djelovati na unutrašnji politički razvitak hrvatske države i na položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.Umjesto promišljenih, razumnih rješenja dovest će u nekim hrvatskim krugovima do razočaranja i nezainteresiranosti za javno djelovanje, a u drugim do prkosnih, nerazumnih reakcija koje će poslužiti stranim silama kao dokaz da treba pojačati pritisak na Hrvatsku i svesti hrvatsku nezavisnost na izdavanje lijepih poštanskih markica i na pravo hrvatskih športaša da po uzoru na Škotsku ili Wales smiju igrati pod hrvatskim imenom i u hrvatskom dresu, što je svakako više nego u Titovoj Jugoslaviji, ali za što nije bilo potrebno podnijeti toliko ljudskih i materijalnih žrtava koliko je hrvatski narod podnio od 1991. do 1995. godine.

Međutim, i bez obzira na to tko su sve bili učenici u samostanskim školama, te škole su predstavljale izvor tadašnje pismenosti među bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Zar ovoj monstruoznoj presudi bosanskohercegovačkim Hrvatima, nije prethodila i čudnovata isprika hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, BiH dužnosnicima, za njegova prvog posjeta toj susjednoj državi, zbog, kako je rekao, svih zločina koje su Hrvati učinili na tlu Bosne i Hercegovine.

Nakon očekivane prvostupanjske presude bosanskohercegovačkim Hrvatima i obzirom da razumijemo dobro o čemu se zapravo radi, umjesto pravnih i političkih analiza želimo navesti nekoliko poučnih misli pisca Slobodana Novaka: Navodeći kako je " iskreno iskazivao svoje poštovanje ličnosti i djelu osnivača slobodne hrvatske države Franji Tuđmanu ", Novak je u svojoj knjizi Protimbe (2003.) istaknuo kako osjeća " duboku zahvalnost tom hrvatskom velikanu, bez ikakvih naivnih iluzija o njegovoj nepogrješivosti " i žalio " što mu sudbina, ili eventualni trovači, nisu dali vremena da nam državu zaštiti od globalizacije, onakvu kakvu, čini se, priželjkuju bogati, da zaštiti našu nezavisnost od fiktivne Europe, Domovinski rat od haškoga Usuda i njegove sramotne pravde ".

U Zagrebu je trend udariti po bosanskohercegovačkim Hrvatima

Račanova je vlada prekinula miješanje Hrvatske u kontekst krize u Bosni i Hercegovini, upravo onako kako je Unija to zahtijevala, a Sanaderova vlada dobiva neke nove zahtjeve - od nje se traži da intervencijom u političke procese među bosanskohercegovačkim Hrvatima i u tu političku arenu prenese povoljne procese koji su se odvili u Hrvatskoj.