U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela:« Zločin i kazna »(1866.), njegovo tehnički najsavršenije djelo, o ideološki motiviranom ubojstvu sa središnjim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheova nadčovjeka;« Idiot »(1868.), u kojem je Dostojevski dao kristoliki lik kneza Miškina, kao i realistički implicitni komentar o propasti neuvjetovanoga dobra u sekularnom svijetu;« Bjesovi »/ »Demoni »/ »Zli dusi »(1872.),« najdostojevskijevski »roman o grupi nihilističkih revolucionara, djelo metafizičkoga nimbusa u ruhu političkoga romana;« Mladić »/ »Žutokljunac »(1875.), rusku inačicu njemačkoga odgojnoga romana, koji karakteristično vrije kaotičnim događajima i ne vodi, poput Bildungsromana ni u kakvu sređenu građansku egzistenciju; te posljednje, najopsežnije i najveće djelo,« Braća Karamazovi »(1881.), formalno o patricidu u obitelji s ocem i trojicom braće, no romanom u kojem je pisac sumirao sve svoje opsesivne teme, i za koji se može reći je pobijeđeno porukom nade u uskrsnuće i vječni život kojom« Braća Karamazovi »i završavaju.