Prije četvrt stoljeća najboljim SF romanom u Hrvatskoj proglašen je Utov dnevnik filmskog režisera Branka Belana.

Zanimljivo je da je Na novom putu i temom seljačkih radnih zadruga i žanrovskim kontekstom poprilično blizak nešto kasnijem dokumentarnom filmu Branka Belana Vriština i klasje, a s ironičnim odmakom možemo podastrijeti i podatak o vrlo brzom ukidanju takvih poljodjelskih društvenih zajednica upravo zbog nemogućnosti svrhovita usklađivanja njihovih članova.

Do završetka Škole bit će prikazani i Amarcord Federica Fellinija, o kojem će govoriti mr. Bruno Kragić, trilogija Nicka Parka A Hard Day Out, The Wrong Trousers i A Close Shave, koje će predstaviti Joško Marušić i Pod sumnjom Branka Belana o kojem će s polaznicima razgovarati Nenad Polimac.

Živjeće ovaj narod, 1947, Nikole Popovića, Koncert, 1954, Branka Belana, Carevo novo ruho, 1961, Ante Babaje).

Prema anketi hrvatskih filmskih kritičara, film " Koncert " redatelja Branka Belana, proglašen je najboljim hrvatskim filmom svih vremena, a opravdavši svoj izbor, netko je tom prilikom rekao rečenicu koja najbolje opisuje veličinu i zimzelenost ovog filmskog remek djela: " Belanov " Koncert ", koliko god je bio bez predhodnice, toliko je i bez nasljednika u hrvatskom filmu ".

Vlasnici boljih internet veza u relativno kratkom vremenu ovdje mogu u cijelosti pogledati nešto od hrvatske filmske klasike, zapravo, ništa manje nego Koncert Branka Belana, i oskarovski Vukotićev crtić Surogat.

Jednu od prvih filmskih uloga imao je 1954. u " Koncertu " Branka Belana, a krajem šezdesetih je surađivao s Antom Babajom na kratkim filmovima " Lakat kao takav " i " Pravda ".

U srijedu je, u 14 sati, na programu kratki igrani film Lakat (kao takav) redatelja Ante Babaje iz 1959. godine, kao in memoriam kazališnom i televizijskom glumcu Borisu Festiniju (1930 - 2013), koji je prvu filmsku ulogu imao u Koncertu Branka Belana 1954. godine, a glumio je između ostalih i u filmovima Rondo Zvonimira Berkovića, Seljačkoj buni 1573. Vatroslava Mimice te Izbavitelju Krste Papića i Čovjeku koji je volio sprovode Zorana Tadića, dok je u petak u 20 sati nova promocija knjige, ovoga puta Glasnogovornici apokalipse autora Željka Kipkea, u izdanju Duriex-a.

U povodu 55. obljetnice festivala, u sklopu programa Vremeplov, bit će prikazani pobjednik prvog festivala - film " Vesna " Františeka Čapa i prvi hrvatski film prikazan na festivalu " Koncert " Branka Belana.

Tijekom 1955. snima igrani film Branka Belana Pod sumnjom, Zle pare Velimira Stojanovića i dijelove Igre na skelama Srećka Weyganda.

Prvi u nizu hrvatskih dokumentarnih filmova u izboru Đele Hadžiselimovića je film Jesen na otoku Braču Branka Belana (Hrvatska, 1957.) koji se prikazuje u 22:45 h.

Puno opravdanje pokazala je posluživši inspiratorom manifestaciji Poratni hrvatski filmovi, održanoj u organizaciji Centra MM u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu, gdje je tijekom pet večeri puna dvorana mahom mladih ljudi pratila projekcije jednog programa Filmskih novosti (iz 1945), dvaju programa kratkometražnih dokumentarnih filmova (od 1946. do 1950), jednog programa crtanih filmova (1951 - 52) te cjelovečernjeg igranog filma Branka Belana Koncert (iz 1954).

Koncert redatelja Branka Belana iz 1954. odlikuje se dinamičnim pokretima kamere (uvodni dio filma), dubinskim kadrovima, funkcionalno građenim svjetlom (Emino stradavanje) i pažljivim odabirom rakursa.

Pokraj ostaloga, u igranom Koncertu Branka Belana, supermodernistički se eksperimentira s elipsama i diskretno predočava životna drama žene koja je priželjkivala da postane velikom umjetnicom, ali u tome ju je omeo i obogaljio nesretni pad glazbala, glasovira, na nogu kao posljedica šokantne vijesti o urušavanju jednoga carstva.

S globalnoga stajališta hrvatski film jasno određuje, reklo bi se, realistički postupak; izazovu eksperimenta/stilizacijskog znali su se prepustiti tek osamljeni pojedinci poput već navedenoga Branka Belana (Koncert), Ante Babaje (Carevo novo ruho), Vatroslava Mimice (Prometej s otoka Viševice), (Ponedjeljak ili utorak), Lordana Zafranovića (Kronika jednog zločina), Tomislava Radića (Živa istina), Ivana Martinca (Kuća na pijesku) ili Lukasa Nole (Sami).

Primijećeno je da kao najvažniju etapu yu-kinematografije vidite modernistički novi film iz šezdesetih, dok zanemarujete, recimo, Nikolu Tanhofera (čiji film H8 ni ne spominjete), Branka Bauera ili Branka Belana.

Bio je - uz Krstu Papića, dakako, pa pokojne Krešu Golika i Branka Belana - vjerojatno najbolji hrvatski dokumentarist u povijesti.

I tako su Ante Babaja i Dušan Vukotić zasnovali Odsjek filmske režije, Radojka Tanhofer (uz pomoć Branka Belana) Odsjek filmske montaže, a Nikola Tanhofer Odsjek snimanja.

Možda Bil jedon Hrvoja Hribara, čudan 45 - minutni hibrid dokumentarnog i igranog filma, koji povremeno podsjeća na stare hrvatske dokumentarce poput Tunolovaca Branka Belana te inscenira prizore u stilu socrealističkih žurnala.

Imena koja su poznata iz sasvim različitih područja u antologiji ne nedostaje: tu se našao i vlasnik Algoritma, Neven Antičević, a prva priča na koju ćete naići kad je otvorite bit će " Tyrannosaurus " renomiranog hrvatskog redatelja Branka Belana.

Kako se često smatra, bio je to film koji je nastao da »tada besposleni režiseri Jadran filma između dva ozbiljnija posla tek ostanu u kondiciji« (Zoran Tadić, pišući o dokumentarnim filmovima Branka Belana u »Vijencu«), pa se pritom zanemaruju i njegove kvalitativne značajke.

Od ostalih igranih filmova iz tog razdoblja posebno se ističu Koncert (1954) Branka Belana, moderno strukturirana i za ono doba subverzivno pesimistička povijesna kronika života u Zagrebu, Svoga tela gospodar (1957) Fedora Hanžekovića, opora komedija iz seoskog života, H-8 (1958) Nikole Tanhofera, izvanredno dinamičan spoj klasične naracije i promodernističkih stremljenja, te Vlak bez voznog reda (1959), neorealistički nadahnut debi Veljka Bulajića.

Hrvatske filmske pedesete zadržale su, uz Branka Belana, Šimu Šimatovića, Branka Marjanovića i Fedora Hanžekovića, unutar svojeg recepcijskog obzora ime još jednoga klasičnog redatelja koje se, uz Belanovo, filmskim djelom uspjelo othrvati zaboravu ono Nikole Tanhofera.

Hanžeković toga, čini se, nije bio svjestan, za razliku od Branka Belana, koji je to nazvao dobrovoljnom kastracijom; on se bacio u pozitivnu potragu za socijalističkim realizmom, poprativši film i autopoetičkim tekstovima u »Filmskoj reviji« (Ekranizacija Matavuljeva Bakonje: nacrt jedne koncepcije, 1950).

Prvi Golik Golik s kraja četrdesetih i iz pedesetih važan je za razumijevanje hrvatskih filmskih pedesetih, premda, ponavljam, njegova tri dugometražna igrana filma iz tog razdoblja, Plavi 9, Djevojka i hrast te Kala, nemaju ni estetsku relevantnost niti ih je povijest filma upamtila kao djela Branka Belana (Koncert), Branka Bauera (Ne okreći se sine, Samo ljudi, Tri Ane) i Nikole Tanhofera (H-8...), koja i danas opstaju kao umjetnička djela.

U nastavku, iz stilističke perspektive proučava opus pet autora: Jean-Luca Godarda, Georgea Lucasa, Ante Babaje, Branka Bauera i Branka Belana.

Uzmite Emanuela Vidovića, Marka Uvodića, Branka Belana, Momčila Popadića i njegov briljantan roman Život u strpljenstvu.

To je slučaj sa ZF romanom Branka Belana Utov dnevnik.

Iz tog vremena njegovi najveći snimateljski dosezi su kratki igrani film Profesor Budalastov (Oktavijan Miletić, Branko Marjanović, 1948), snimljen u jednom kadru i dokumentarni film Branka Belana Tunolovci iz 1948. godine.

Neprekinut niz vrijednih filmskih ostvarenja nastavlja se filmovima Koncert Branka Belana iz 1954, Samo ljudi Branka Bauera iz 1957, Vlak bez voznog reda Veljka Bulaji? a iz 1959, Kaja ubit? u te Vatroslava Mimice iz 1967, Rondo Zvonimira Berkovi? a iz 1966, Breza Ante Babaje iz 1967, Kad? uješ zvona Antuna Vrdoljaka iz 1970, Lisice Krste Papi? a iz 1969, Imam dvije mame i dva tate iz 1968. i Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika iz 1970, U gori raste zelen bor Antuna Vrdoljaka iz 1971, Lov na jelene Fadila Hadži? a iz 1972, Živa istina Tomislava Radi? a iz 1972, Pucanj Kreše Golika iz 1977, Samo jednom se ljubi Rajka Grli? a iz 1980, Izgubljeni zavi? aj Ante Babaje iz 1980, Ritam zlo? ina Zorana Tadi? a iz 1981, Vlakom prema jugu Petra Krelje 1981, Ve? ernja zvona Lordana Zafranovi? a iz 1985, Život sa stricem Krste Papi? a, Glembajevi Antuna Vrdoljaka i Sokol ga nije volio Branka Schmidta svi iz 1988, Krhotine Zrinka Ogreste i Pri? a iz Hrvatske Krste Papi? a iz 1991, Kontesa Dora Zvonimira Berkovi? a iz 1993, Svaki put kad se rastajemo Lukasa Nole iz 1994. Kratki izbor, a koliko raznolikih tema, autorskih pristupa, koje bogatstvo hrvatskoga filma