Od 1998. godine ECOSOC u travnju svake godine održava redoviti sastanak ministara financija s institucijama Bretton Woods-a (Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda).

Iako Bretton Woods sustav nije potrajao, ostavio je važno naslijeđe koje još uvijek ima značajan utjecaj na današnju međunarodnu monetarnu klimu.

Nakon Drugog svjetskog rata na Bretton Woods konferenciji, većina zemalja uvodi svoj vlastiti papirni novac koji nema nikakvog pokrića u zlatnim rezervama (fiat money), ali ga vezuju za US dolar koji je vezan za zlatni standard.

Bretton Woods započeo je prijelazno razdoblje od doba Zlatnog Standard do vremena Forexa.

Jedno od glavnih obilježja Bretton Woods sustava je to da je američki dolar zamijenio zlato kao glavnu mogućnost za razmjenu nacionalnih valuta.

Osim toga, američki dolar je postao jedina svjetska valuta koja je imala pokriće u zlatu (to je kasnije bio glavni razlog pada Bretton Woods sustava).

No, projekt Bretton Woods zadužen za motrenje rada Svjetske banke i MMF-a ističe kako se zemlje u razvoju s velikom realnom ekonomijom i malim financijskim sektorom " najlakše nose s krizom, dok su njezin glavni uzročnik upravo napredne ekonomije s velikim financijskim sektorom ".

U srpnju 1944. godine, više od 700 predstavnika savezničkih država sastalo se u Bretton Woodsu, u SAD-u da bi dogovorili ono što će se kasnije nazvati Bretton Woods sustav međunarodnog monetarnog upravljanja.

Pojednostavljeno rečeno, Bretton Woods sustav je doveo do toga da je američki dolar zamijenio zlatni standard i postao glavna rezervna valuta i do osnutka tri međunarodne agencije koje bi nadgledale ekonomsku aktivnost, a to su Međunarodni monetarni fond (MMF), Međunarodna banka za obnovu i i razvoj i Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT).

Kad je o svijetu riječ, za aktualnu krizu financijskoga sustava postoji samo jedno radikalno rješenje: novi Bretton Woods.

" MMF je oduvijek vrijedno sredstvo promicanja američkih interesa u svijetu ", stoji u priopćenju odbora Bretton Woods, utjecajne skupine političkih i gospodarskih uglednika koja nadzire problematiku MMF-a, čime se, možda nenamjerno, potvrđuju argumenti Kine, Brazila i drugih zemalja kojima potkrepljuju želju za većim utjecajem u fondu.

Osim iz proračunskih sredstava, razvojna suradnja financira se iz dodatnih instrumenata: Europskoga razvojnog fonda (European Development Fund - EDF), koji iz doprinosa zemalja članica financira provedbu svake pojedine konvencije na petogodišnjoj osnovi te Europske investicijske banke (European Investment Bank - EIB), koja daje zajmove u kontekstu svojih vanjskih aktivnosti, Bretton Woods institucija, Afrička banka za razvoj, Afrička unija/Komisija, G-8 i druge.

U monetarnoj je sferi razdoblje zlatnog standarda, zatim početak monetarne politike uvođenjem Bretton-Woods sustava koji je trajao od 1945. do 1971. godine, a kojim je uspostavljen konvertibilan dolar prema zlatu.

Godinu dana prije kraja II. svjetskog rata, j u mjestašcu Bretton Woods u američkoj saveznoj državi New Hampshire od 1. do 20. srpnja 1944. na važnoj konferenciji uvelike su određeni mnogi svjetski tokovi u drugoj polovini XX. stoljeća.

Nama je bilo zadovoljstvo pokrenuti ovaj proizvod u srpnju 2009, na 65. godišnjicu UN-ove monetarne i financijske konferencije koja je održana u Bretton Woods-u u srpnju 1944., koja je zabilježena kao važan događaj u svjetskoj financijskoj povijesti.

Glavne značajke sustava Bretton Woods su obveza za svaku zemlju da usvoje monetarnu politiku koja vodi tečaj svoje valute u fiksne vrijednosti-plus ili minus jedan posto, u odnosu na zlato.

Institut za novo ekonomsko mišljenje (INET), koji financira američko-židovski milijarder George Soros, održao je od 8. do 11. travnja svoju drugu godišnju konferenciju, nazvanu novi Bretton Woods.

Poručio je da svijetu treba novi režim koji bi bio nasljednik sustava plutajućih valutnih tečajeva Bretton Woods II, koji je na snazi od ukidanja sustava fiksnih valutnih tečajeva vezanih za zlato 1971.

Oni koji optužuju Svjetsku banku i MMF - Bretton Woods institucije da su u funkciji agresivne politike USA nazivaju se antiglobalistima.

Neuspjeli pokušaj stvaranja Međunarodne trgovinske organizacije (ITO) 1948. godine, kao jedne od Bretton Woods institucija, rezultirao je pristupanjem 23 države Općem sporazumu o carinama i trgovini (GATT) u Ženevi.

Krajem II. svjetskog rata, 1944. godine, u američkom mjestu Bretton Woods 730 delegata iz 44 države okupilo se kako bi definirali i uspostavili novi svjetski financijski poredak, nakon što se postojeći raspao.

MMF je osnovan 1944. na Bretton Woods konferenciji (New Hampshire, SAD) - cilj osnutka organizacije je bio sprječavanje ekonomskih kriza.

Možda se dobro s nekoliko riječi prisjetiti skupa u Bretton Woodsu. Konferencija Bretton Woods kako ju se danas prepoznaje, službeno je bila nazvana Monetarna i fiskalna konferencija Ujedinjenih nacija.

Bretton Woods odnosi se na mjesto održavanja.

Na zatvaranju Konferencije, obraćajući se predsjedniku Konferencije, Henryu Morgentthau, predsjedavajući Delegacije Brazila, brazilski ministar financija, Arthur de Suoza Costa, prikladno je rekao: Dvije institucije koje će biti rezultat našega rada u Bretton Woodsu izraz su uspjeha postignutog zajedničkim naporom nadahnutim jedinstvenim idealnom da se sreća raspodijeli preko lica cijele zemaljske kugle. Iz te se ushićene izjave prepoznaje neki idealizam koji je većinu tih ljudi doveo u Bretton Woods u žudnji za postizanjem dogovora o rješenjima koja će svijet u budućnosti poštedjeti nesreća velikih gospodarskih kriza.

Naime ukidanjem država-nacija, pravnih protekcionističkih regulacija, financijskom i monetarističkom liberalizacijom, isto globalno konvergiranje tržišta dovodi do krajnjeg rezultata stoljetnih globalističko-univerzalističkih napora, to jest do akutne post-westernizacije svijeta koji se reducira na fenomen banksterizacije, fenomen kojeg nijedan od uglednih« svjetskih »znanstvenika ili intelektualaca nije u javnost iznio, a koji razotkriva jednu bolnu realnost; od 1945. godine do danas povijest Zapada se poistovjećuje s povijesti bankarsko-financijske i korporacijske dominacije u svijetu, a kojoj je prethodilo ukinuće pariteta između dolara i zlata, uspostava Bretton Woods sustava, bankarska privatizacija prava na emisiju valute (Federal Reserve Bank-FED), nametanje monetarističke discipline i rastvaranje realne ekonomije u korist fiktivne špekulativne ekonomije (Hedge-fondovi, financijska špekulacija).

Nakon što se Bretton Woods sustav srušio, svijet je napokon prihvatio uporabu fluktuirajućih valutnih tečajeva tijekom Sporazuma na Jamajci 1976. godine.

To je bio kraj Bretton Woods sustava.

To je nasljeđe Bretton-Woods sporazuma koji je američki dolar nakon 2. svj. rata učinio rezervnom svjetskom valutom u odnosu na koju su sve druge bile fiksno vezane dok je dolar bio vezan za zlato po fiksnoj cijeni.

Za informaciju, vezanost valuta za zlato prestala je davne 1971. kad je Bretton Woods krahirao.