Pri procjeni ima li ili nema neko dijete poteškoće u čitanju i pisanju nisu važne samo vrste pogrešaka nego i veliki broj uvijek istih karakterističnih pogrešaka: - nesposobnost povezivanja grafema s fonemom (glas slovo), - poteškoće povezivanja glasova i slogova u riječi, - strukturalne pogreške, tj. promjene nastale uslijed premještaja redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, Ivo-ovi, vino-novi, vrata-trava...), - zamjenjivanje slova grafički ili fonetski sličnih (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e, d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r, beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj, drži-trži, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od), - izostavljanje slova i slogova (prozor-pozor, krava-kava, davnina-davni...), - dodavanje slova i slogova (oblak-obalak, noj-nojovi...), - zamjene riječi pogađanje pri čitanju (potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima, npr. mračni-mačka, dobar-obad), - smisleno mijenjane teksta pri čitanju priča greške se javljaju kada dijete potpuno promjeni riječ, ali ona po smislu odgovara tekstu koji čita, - dodavanje i/ili izostavljanje dijela i/ili čitavih riječi (maramama, dosjetilili...), - riječ koju dijete ne može pročitati bez pomoći, - teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (val-lav, 23 - 32...), - teškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno), - vraćanje na već pročitani red, preskakanje redova, tj. izostavljanje jednog ili više redova.