ne volim forume. nemam volje za borbu s tolikom prašumom argumenata ad hominem i brkanja uzroka i posljedice. drugovi, sigurno je samo da se ne slažemo. idemo radije u foto-safari u zoološki vrt. idemo tumarati gradom uz brejnstorming šašavih ideja. gravitacijska sila bureka i warp pogon vječite ljubavi koja se pretvara u nemoguću čistu energiju. gledali smo divni jedan film broken flowers i skakutali u jabuci pored mladih darkerica golih ramena. pili kavu ili čaj, pitali kako si i odgovarali bolje i gore, mi smo bili na trenutak zaista mi, uz šafl plejliste posmrtnih pjesama. slučajni neki mi, naletjeli smo nekako jedni na druge u ovoj magli sveopće komunikacije. i tako.