Nekada davno, u ranim devedesetima, kada je moj ruralni kraj bio bogat grupacijama svih glazbenih pravaca osim narodnjaka i kada niti jedan taj pravac nije bio prevladavajući te je svatko imao izbora gdje izaći, što slušati i kako se nositi, u ta, usudio bih se pesimistički reći neponovljiva vremena, metalke su izgledale blago rečeno manje lijepo masna kosa, kilogram zarez šest razmazane crne šminke, izgrebeni nokti u tamnim tonovima, obvezne marte, najlošiji alkohol i šesnaest kilograma krupnog otpada koje su teglile na sebi i da je slučajno kraj njih prošao cirkuski automobil koji je po ulicama bučio da je u mjestu Moira Orfei, one bi se brzinom svijetlosti prilijepile na magnet megafona iz kojeg je drečalo« Još samo danas u vašem gradu ».