Osim obiteljima optuženih branitelja, 10.000 kuna je isplaćeno odvjetniku Berislavu Živkoviću koji zastupa optužbu za zločine u logoru na Bučju.

Bartol de Saraglio za župu svetog Martina i svetog Demetrija u Bučju, p.

Okupljanja u Bučju organiziraju se od 1995. godine a na mjestu logora podignut je spomenik te izgrađena kapelica.

Inače, točan broj ljudi koji su prošli kroz logor u Bučju nije nigdje evidentiran a prema podacima prikupljenim nakon rata, on se procjenjuje na 300. Na temelju iskaza očevidaca ubijeno je deset osoba no, do sada je ekshumirana samo jedna.

Zato će ovi filmovi prvi put donijeti obiteljima mrvicu nade da će se na Bučju ipak nešto događati.

Logor u Bučju postojao je do kraja prosinca kada je hrvatska vojska započela oslobodilačke akcije u zapadnoj Slavoniji a tada je preseljen u Staru Gradišku.

Poznato je da dvadeset godina nisu pronađeni stradali branitelji i civili koji su bili zatočeni u zloglasnom logoru na Bučju pokraj Pakraca te da njihove obitelji cijelo to vrijeme žive u neizvjesnosti i strahu da nikada neće biti pronađeni.

Da su oni tenkovi koje je Tuđman prodao Kuvajtu, oružje i streljiva namjenjena Vukovaru završila u Vukovaru zločinačka JNA i četničke bi horde prošle gore nego Šešeljeve pokisle kokoši u Voćinu i Bučju.

Na isti se način u novinama koje izlaze u Hrvatskoj ispire mozak lokalitetima u Bosni: kao papige svi ponavljaju imena naselja gdje su Hrvati nešto skrivili, a kao jedan od znamenita tri majmuna prekrivaju čitateljima i gledateljima oči kada treba podsjetiti na mjesta gdje su Srbi ili muslimani ubijali Hrvate odlikovao Srbina koji je mučen u Bučju i teško stradao.

Njima u čast danas je u Bučju održana komemoracija u sklopu koje je posvećena i kapelica sv. Antuna Pustinjaka, koja će, kako je više puta naglašeno, biti trajni spomenik i podsjetnik na žrtvu te simbol i poruka mira i ljubavi.

Sredstvima Ministarstva branitelja, te još 22 donatora u Bučju je izgrađena kapelica sv. Antuna Pustinjaka koju je blagoslovio pakrački župnik Matija Juraković.

Logor u Bučju se počeo formirati 17. i 18. kolovoza.

Teško je bilo na Bučju uz mučenja, torture i izgladnjivanje.

Zatim je bio župnik u Vrbju, Dubočcu i Bučju gdje i završava svoju službu.

Upozorio je kako dosad nije nitko osuđen za zločin počinjen u srpskom logoru Bučju, u kojemu su tijekom rata ubijeni mnogi hrvatski civili i branitelji, a sudbina nekih još nije poznata.

Nepobitna je činjenica da osim ovih logora moramo se sjetiti svih ostalih a to su svakako, od velikih postrojenja, smrti Manjača, Knin, Morinj, pobunjenički zatvori u Belom Manastiru, Vukovaru, Dalju, Glini, Staroj Gradiški, Bučju i svih onih mjesta gdje su uz ratne zarobljenike dovođeni i mučeni civili, žene i djeca tako da je najmlađi zatvorenik u Stajićevom imao samo 8 godina.

Život u logoru na Bučju postupci i načini rada neprijatelja na uništavanju psihičkog i fizičkog zdravlja zarobljenika

Danas.Lagana, 10 - minutna šetnja jednom livadom u Bučju Gorjanskom.Rezultat 12 krasnih, mladih pečurki.Savjet " mojim " gljivarima: OBIĐITE LIVADE

Spadalo je pod župu sv. Martina u Lovčiću, a kasnije pod župu u Bučju.

Sam život u logoru i uvjeti bili su bolji nego na Bučju.

Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda zaređen je fra Grgur Blažević iz župe sv. Stjepana prvomučenika iz zagrebačkog Botinca te dvojica kandidata iz Požeške biskupije: fra Matej Ećimović iz župe Preobraženja Gospodinova u Bučju i fra Josip Župan iz župe sv. Antuna Padovanskoga u Našicama.

Logor u Bučju uspostavljen je polovicom kolovoza 1991. godine a četiri mjeseca kasnije, kada su krenule oslobodilačke akcije HV u Požeštini, preseljen je u Staru Gradišku.

Do mog sukoba s Ivom Goldsteinom oko emisije o Španovici i nešto kasnije o srpskom logoru u Bučju sve je naizgled bilo korektno.

Spomenuti navod nije točan, jer su i srpski zatvori u Glini, Kninu i Staroj Gradišci (dakle, više od dva zatvora u RSK) zapravo bili logori (uglavnom za Hrvate), a logori u kojima su zatvarani i mučeni Hrvati postojali su u Bučju, Lovasu, Veleprometu u Vukovaru, Ovčari kraj Vukovara, Vojniću, Korenici

U subotu, 25. kolovoza oko 9.30 sati u Bučju u obiteljskoj kući 76 - godišnjakinje zbog nekontroliranog curenja propan-butan plina iz plinske boce, uslijed napuknuća gumenog crijeva, dogodila se eksplozija. 76 - godišnjakinja je lakše tjelesno ozlijeđena, a oštećena je i unutrašnjost kuće.

Po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 06. kolovoza 2010. godine, broj: K-DO-29/10, Dragomira Ćasića se tereti da je zajedno sa ostalim navedenim osobama protupravno lišio slobode građane RH Starešinić Zlatka, Petrovicki Darka, Rambousek Damira i Petrovečki Marijana te ih poveo u četnički zatvor u Bijeloj gdje su mučeni i zlostavljani, a nekoliko dana kasnije prebačeni u centralni zatvor u Bučju, gdje se gubi svaki trag Petrovicki Darku, Rambousek Damiru i Petrovečki Marijanu te se drži da su ubijeni, pa da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Mijo Dukić rođen je 1939. godine u Bučju kod Pleternice.

Od govornika izdvajamo pakračkog gradonačelnika Davora Hušku koji je naglasio kako je za sva počinjena zlodjela u Bučju, osuđen tek jedan, kako je rekao marginalni četnik.

Za to je platio visoku cijenu objema stranama: prije evakuacije maltretirali su ga u Bučju koje je bilo pod kontrolom Srba, a nakon nje merčepovci u Pakračkoj Poljani.

Zašto Starešina nije napravila film o svojemu uglednom sugrađaninu, građaninu Agrama i štićeniku hrvatske vlade, ratnom zločincu iz Zapadne Slavonije, SRBINU-ZLOČINCU VELJKU DŽAKULI, zašto nije napravila drugarica Starešina, učenica " prof. " Vukadinovića i " prof. " Z. Tomca i sličnih profesora, film o dr Šreteru i logoru u Bučju, koji je..., zašto Starešina ne napravi film o pokolju u Voćinu, o pokolju u Širokoj Kuli, o Baranji?