Kakso su ovo naporno dosadni dani.Nemam volje ni za što.Ka da živim samo jer moram.da ne bacim mamu i tatu u troškove..... možda je ovo bljuzgavo vrime krivo.ko zna.možda i jer dragog nisan vidila od petka.dobro, bez tog bi se dalo preživiti..... odnosno... bar dok mu kosa ne poprimi pristojni oblik i dužinu.ma šalim se ja:) jučer I was on my own, cili dan sama doma ka neka pizda, a tako ću po svemu sudeći i danas jer mi se uopće ne kontaktira sa nikim.pogotovo sa mojim napaljenim frendopvima i ne slušaju mi se priče ko je kada potezao pišu i na koga.totalno beskorisni podatci.pretrpavaju mi ionako overloaded mozak. jutros san bila u gradu i to je jedina svijetla točka.upoznala masu novih ljudi i to u samo jedno jutro.bilo je super.popila sam par čokolada pa me malo protiralo popodne al ništa strašno.malo smo igrali pikado pa sam bila u poziciji pokazati što se podrazumjeva pod totalno neumiječe igranja pikada.jebiga, triba znati i to.... spizdilo me jedino što je tamo bilo dvoje ljudi koje nikako ne podnosim i s jednim sam čak bila u paru za pikado.unatoč ŽESTOKOM protivljenju uvalili su mi njega ka za inat, a znaju kakav stav imam prema takvim ljudima.no dobro, preživila san tu jednu partiju. inače sa mamom san na ratnoj nozi.prenaporna je.samo pizdi i pizdi.ko da je samo za to programirana.nikad joj ništa nije dobro, što kod napravim nije kako bi tribalo biti iako je, samo beštija neće da prizna.isto je volim, zna ponekad dati za bon.i to od 100 kn, kad je dobre volje.inače se zadovoljavam sa s. o. s. bonovima e baš kad san se danas napokon odlučila probušiti uho po neznam koji put zlatarna di uvik bušim nije radila.baš imam sriće.inače kad radi nikad nemam love ili mi se neda.danas sam odjedamput se samo digla sa stolice i rekla > iden si probušiti uho čak mi i pas diže živce na 500, cilo vrime cviljeka i pizdi i nikad mu nije dovoljno šetnje.a ko će s menom prošetati svaki put kad ja zacvilim.mene redovito pošalju da prostite u pičku materinu.sakrija mi je lokot odboxa pa ga moram žicom vezati i e moran spominjati da san se porizala, sve zbog njega i zato da oni susjedi ne pizdeju o tome kako > tako veliki pas nebi trebao sam na ulicu ZVAT ĆEMO POLICIJU volila bi negdi otputovati, makar samo na 1 dan.bilo di, nisan izbirljiva, stvarno mi svejedno.al nebi bog moju mater natira da se digne iz fotelje i odlipi od erteela. možda da sama odem jedan dan na piknik po šikarama koje slikopisno okružuju moje naselje.pa da naletim na kakvog čaglja kojem isto triba neko novo društvo pa ćemo zajedno na piknik. do sljedećeg pisanja.......

Gledam netremice u nju i bušim je pogledom, kao što sam...

ja kad pečem u vrećici, spustim tepsiju u pećnici na niže, tako ak se i napuše ne dotakne grijače, i ne bušim je uopće i bude sve super, najdraže mi je ubacit domaću kokicu i onda iscuri sva mašćoba a korica ostane onak hrskava,;)

ja i pijem a i pušim, mostove gradim pa rušim ponekad mozgove bušim malo se nekad gušim pa i jašim pa se mašim za našim

Međutim, ja sam te uvijek pažljivo promatrao i sada, premda sam u gadnom zaostatku, brzo učim: za prvu sam sliku unakazio zid na tri mjesta, za drugu dvaput a otad uglavnom bušim otprve.

Balončeke po želji bušim noktom ili gazim gazimetrom.

Neko vrijeme osjećao sam napast da upaljenom cigaretom bušim luftiće sretnika koji su se u njih uvalili ne pitajući me jesam li umorniji od njih.

vozim auto nepoznatom uskom cestom. nebo je propuštalo kao stari hrđavi kotao. vjetar je glasno pjevao Orff-ovu Carminu Burano, a visoka sasušena trava hvatala je ritam melodije. stari su hrastovi uz cestu rasipali lišće kao vlastelin zlatnike ubogoj sirotinji. iznenada farovi u daljini obasjaše nekakvu spodobu. maleni je čovječuljak u zelenoj pelerini od jute sjedio na nakrivljenom bijelom kamenom stupu pored ceste na kome je broj kilometara već izbljedio. stao sam i ponudio da ga povezem. nasmijao se veselo, dok su mu se hladne kišne kapi s lica sljevale na sijedu bradu i kapale s nje u jednoličnom ritmu kao stari vodeni sat. drhtao je onako mokar i promrzao. pojačao sam grijanje i ponudio mu kutiju s keksom. jao je mljackajući i pogledavao me klimajući glavom. kutiju je ispraznio nakon nekoliko kilometara i bez pitanja otpio veliki gutljaj soka što je stajao u držaću pored sjedala. podrignuo je zvučno, protegnuo se, zjevnuo i zaspao kao malo dijete. auto je trošio kilometre kao generali vojnike u velikom ratu. mjesec se nakratko pojavio između oblaka da mi kaže« ovdje sam, još uvijek te pazim », a maleni je čovječuljak hrkao kao stara šumarska pila. probudi se iznenada, kao što je i zaspao, ogleda se oko sebe, pogleda u cestu i reče: - stani, ovdje izlazim ovdje je izgledalo kao i tamo gdje sam ga pokupio, kao da sam sve ovo vrijeme vozio u krug. - hvala na vožnji, hrani i piću. - sačekaj rekao sam. tko si ti maleni čovječe? od kuda dolaziš? kamo ideš? reci bar ime - ja sam Zli Patuljak, stojim uz cestu i činim razne pakosti vozačima što tuda prolaze, kvarim im motore, bušim gume... ali ti se ne boj, prema meni si bio dobar, pa ću ti za nagradu ispuniti jednu želju. baš nešto i nisam sklon dozvoljavati drugima da ispunjavaju moje želje, o njima se brinem sam, ali bilo bi glupa ne uzeti je kad se već nudi. dobro mali čovječe, ako je tako, evo ti želja: hoću da sam u centru zbivanja, da sam na visokom položaju, da uvijek imam dobre ideje i odašiljem svijetu velike misli i da mi vjeruju i kada lažem, da sam stalno obasjan svjetlom i da su sve oči uprte u mene. - bit će tako nedaleko odavde, uz samu cestu, jedan je motel. prespavaj u njemu i kad se probudiš želja će ti biti ispunjena rekao je čovječuljak i otišao u kišnu noć. nedugo zatim u daljini su zasvjetlili prozori kao oči vile. motel kraj puta, oronuo i star, nepočišćena soba i drveni krevet. zaspao sam. probudio sam se u velikom gradu, stajao sam u centru zbivanja, obasjan reflektorima, a svi su zastajali i gledali u mene diveći se postao sam

Sjedim pijem pušim da proračun ne srušim, dodajem; Kada to sve završim onda ću ga opet da socijalo bušim.

Kod donje letve prva rupa mi je od početka udaljena 2,5 do 3,0 cm, a drugu i treću odredim tako da označim sredinu između druge i treće rupe na satonoši prenesem tu udaljenost na donju letvu i od nje na svaku stranu 2,5 do 3,0 cm bušim rupu.

I upravo bušim do njih, da bi se izvadili uzorci vode i sedimenata i analizirali organizmi u njima, stotinama tisućljeća zarobljeni.

Prestar da osnujem rock bend i skladam pjesme protiv establishmenta, prestar da napadam barikade ispred Markovog trga, prestar da nosim komandosicu i zihericama bušim ušne resice.

Još jedna vertikala od 30 m i dok bušim devijator gledam kako se sva voda slijeva u šljunak.

I igle na satovima vrte svoje krugove, a ja ne mogu ništa jer ne želim ništa Imam sve: nebo, i grad ispod njega, more, da i more ulicu, kućni broj i tost koji mi netko pravi Ali nekad, baš nekad poželim cirkus, veo daljine i patuljke koji svrdlaju po travi Dišem napako u gradu zvijezda zahvalna za monotoniju i ruke kojima bušim prenapuhana očekivanja.

imam jedno pitanje evo gledam nape po netu i zanima me da li ove ugradbene ili teleskopske imaju odvod samo gore ili mogu imati sa strane. imamo problem jer mi je odvod za napu odmah na zidu kraj štednjaka, ali je na manjoj visini nego kad se napa postavi. znači, napa će ići na visinu nekih 75, a rupa od odvoda nalazi se na visini nekih 60 - 65. i sad, šta raditi? ako uzmem napu s odvodom prema gore, bušim kuhinjski element (znači 2 rupe - jedna za onu kutiju od nape, a druga za crijevo odvoda) i onda ga još moram lomiti u koljenu i spuštati dolje prema rupi odvoda u zidu. a kako čitam po forumu, koliko koljena, toliko metara odvoda i time smanjujem snagu nape usto, ne raspolažem s ne znam kojim parama, pa sam ograničena na nekih 700 kn maksimalno.

Kao Bruce Willis u Armagedonu, bušim nebeska tijela i spašavam svijet. Oh, obožavam filmove s Bruce Willisom

Žao mi je što ti bušim balone od sapunice, ali imam sposobnost divno sročene (što tvoj i jest) tekstove analitički promatrati i iz njih izvući bit.

A tek ormarići iznad kako da ih montiram a da na bušim pločice, jer šta ako ih budem razmontirao jednog dana?

Osim toga uvalila mi je i ministarstvo gospodarstva, pa svako malo nekaj po stanu prčkam, popravljam, bušim, rušim, krpam, i poslije toga primam samo zahvalnice i pohvalnice i pokoji bonus seks, povrh uobičajenih jemputtjedan.

Nakon toga, rupe bušim na stupnoj bušilici skupa s drvom kako ne se kuà ¦ ište ne bi krivilo.

Zatim stavljam mehanizam nazad u pušku i bušim rupu od 2 mm za štift koji drži line release.

Nemam obrt i ne bušim zidove u 2 ujutro.

Ja rupe za pante bušim glodalom 6 mm.

Dali da početni (tvrdi površinski sloj iverala) bušim sa manjom silom a kada skine taj sloj da bušilicu malo jače stisnem

Sa einhellom sam imao iskustva da bušim svrdlom 5 mm, a u rupu ide tipla od 8 mm jer toliko " baca " da ne možeš borerom od 5 napraviti rupu za tiplu 6 (što je uobičajena praksa).

I dalje ću pisat i pričat NEMA ŠANSE DA BUŠIM

Ma sve vas bušim sa Kinom: frajer:

Lomim kamen, miješam beton, šalujem, udaram čavle bušim, pilim i sve ostalo što taj posao nosi

Eto, samo sam vas željela obavijestiti da osim što mijenjam žarulje, osigurače, bušim zidove (doduše, rupe baš nisu 100 % u wasservagi uvijek), da bum i gletala i farbala ovaj mjesec.

TNT 1: ma kakav pritvor ma puštajte ga van taman se ufuro u poso njegov slogan: bušim rupe muškim đaba