U noći između 19. i 20. svibnja 1859. veliko zvono zagrebačke prvostolnice oglasilo je smrt hrvatskog bana Josipa Jelačića od Bužima, miljenika hrvatskog naroda.

Sa svojim fotografijama na izložbi su učestvovali: Patricija i Marijan Vučiić iz Lovrana, Ksenija i Željko Juras i Antonija Matić iz Slatine, Alma i Besim Mujezinović iz Petrinje, Nataša Obad iz Siska, Rasim Atajić iz Ljubljane, Nada Al Younis, Đitka i Nenad Bartolović i Milenko Brezovac iz Pule, Ana Čikoš, Željko Hrsan, Srećko Štruk, Iva Dujmović, Irena i Cvetko Pilaš, Ljiljana Cviljak, Marina Đanić, Ljiljana Dolanec, Željko Kustec, Dunja Kolar, Davorka Trbojević i Bobo Poslek iz Zagreba, Edita Ibukić iz Bihaća i Nedžib Vučelj iz Bužima.

U ruševinama grada Bužima pronađen je kratki glagoljički odlomak s lijepim i dosta velikim glagoljičkim slovima (do 13 cm), koji datira iz 15. st.

Za ovu su temu značajne tri žene: Marija Hellenbach, rođena Dežević, Helena Karapanđa (zvana Crna) i Klotilda Jelačić od Bužima te Lazar barun Hellenbach (političar, filozofski pisac i publicist) i Zdenko Hellenbach.

Umirovljeni svećenik Gospićko-senjske biskupije, dugogodišnji župnik Smiljana, Trnovca, Brušana i Bužima Josip Kapš umro je 26. listopada u Gospiću.

5.11.2005. god., održan je 4. tradicionalni Bajramski koncert pred prepunom dvoranom Doma Kristalna kocka vedrine. U programu su učestvovali: Pjevački zbor Medžlisa IZ Sisak sa izvođenjem Ilahija, Dramska sekcija BNZH SMŽ predstavila se autorskim djelom voditeljice sekcije gđe.Aseme Kurtović - Post je moj štit, BKUD NUR iz Siska izvelo je koreografiju Igara iz okoline Sarajeva a nastupili su sa mladom i starom skupinom, vokalni solist g. Mehmed Goražda interpretirao je i predstavio izvornu pjesmu sevdalinku i kao posebni gosti nastupilo je KUD-o Sevdah iz Bužima koji su se predstavili pjevačkim zborom Ilahija, folklornom skupinom te vokalnim solistom.Izmamili su oduševljnje gledateljstva kako nastupom tako i svojim izgledom.Na koncertu su bili mnogi uzvanici među kojima i predstavnici medija, vjerskih organizacija, udruga nacionalnih manjina, Grada, Županije i drugih, a posebno bih istaknuo gradonačelnika g. Davorka Vidovića koji nam je otkrio svoju ljubav prema sevdalinci te smogao hrabrosti da se popne na pozornicu i zapjeva sa našim izvođačima.Prema ocjenama mnogih ovaj koncert je bio jedan od najorganiziranijih, najposjećenijih i najbolje ocijenjenih od strane medija i gosti.Ovo je veoma važno jer se uspio očuvati kontinuitet i kvalitet uz istovremeno podizanje praga umjetničkog i organizacijskog nivoa.Kako je prilikom organizacije došlo do problema otkazivanja prvobitno dogovorenog prostora u Domu INA Rafinerije nafte Sisak usljed tehničkih kvarova, brzom i adekvatnom intervencijom te prebacivanjem koncerta u Dom Kristalna kocka vedrine kvaliteta organizacije pokazala se u pravom svjetlu i dokazala da ni ovakvi neugodno obrati, samo tri dana prije nastupa nisu omeli organizaciju ni utjecali na odaziv posjetitelja.Koncert je održan pod pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne manjine i uz financijsku pripomoć Gradskog vijeća, Županijskog vijeća i predstavnika za grad Petrinju.U sklopu održavanja koncerta podijeljeno je i oko 150 primjeraka prvog broja biltena BNZH SMŽ Sisački bošnjak čija vrijednost prvenstveno leži u velikom broju informacija o radu naše Udruge ali i ostalih bošnjačkih asocijacija u Gradu i Županiji.Ovaj bilten trebao bi se nastaviti izdavati u narednoj godini i to bar kvartalno, a vremenom i formiranjem Redakcije biltena trebao bi se podići na višu razinu kako sadržajno tako i po pitanju dizajna.Ovo će ovisiti o financijskim mogućnostima ali i o sposobnostima buduće Readkcije

Južnu granicu činila je crta povučena nedaleko od Močila na Kupi do Budačkog blizu Korane, pa kraj Slunja (ali bez njega), Cetina i Bužima do Novog na Uni, a onda se spuštala na jug obuhvaćajući sredovječne županije dubičku, sansku i vrbasku u današnjoj sjeverozapadnoj Bosni, te se nastavljala sve do Save kod Stare Gradiške, gdje je onda Strugom i Sloboštinom te Rasaskom graničila s Pečujskom biskupijom, sve do Drave kod Viljeva (Šišić, Priručnik, Zagreb 1914., str. 346 sl.).

Josipa Kapša, umirovljenog svećenika Gospićko-senjske biskupije, dugogodišnjeg župnika Smiljana, Trnovca, Brušana i Bužima koji je preminuo 26. listopada u Gospiću.

Najstarija prezimena su ona vezana uz neko imanje ili zemlju: Ratkaj (= iz Ratke, mjesta u Mađarskoj), Keglević (= iz Kögela, utvrđenoga grada u Dalmaciji), Bužimski (iz Bužima) itd.

Proslavu sv. Vida organizira eko udruga Bužimski izvori iz Bužima.

Novi broj mjesečnika župe Navještenja BDM iz Gospića posvećen je u cijelosti nedavno preminulom svećeniku Gospićko-senjske biskupije i župniku Smiljana, Bužima, Brušana i Trnovca te nekadašnjem župniku Klanca, Aleksinice i Donjeg Pazarišta vlč.

R.) U izdanju župe Sv. Terezije Avilske iz Bužima kod Gospića i župnika Nikole Turkalja tiskana je brošura o proslavi zaštitnice župe sv. Terezije Avilske i 150. obljetnici od smrti hrvatskog bana Josipa Jelačića Bužimskog.

Održavanje kotlovnice i centralnog grijanja suda i zatvora obavljao je Stipe Rupčić iz Bužima.

http://gospic.hbk.hr/content/view/2081/53/ iznio i argumente u prilog tezi o vezi banova roda i ličkog Bužima (nasuprot tumačenjima da banov nadimak dolazi od bosanskog Bužima ili turopoljskog Buzina).

Josipa Kapša, dugogodišnjeg župnika Brušana, Bužima, Smiljana i Trnovca.

Vođa vehabijskog pokreta iz Bužima u BiH, Husein Bosnić, poznatiji kao Bilal, kazao je da im je namjera od Srba i Hrvata uzimati 10 posto imovine

Samo 10 km od Gospića nalaze se ostaci ruševina srednjovjekovnog grada Bužima.

T.) Pripremajući se za proslavu župnog suzaštitnika sv. Vida župljani Bužima i ostali koji su povezani s tom župom na čelu s župnikom vlč.

Grof Jelačić je bio potomak hrvatske plemićke obitelji iz Bužima kod Bihaća, koji je uspješno predvodio hrvatsku vojsku 1848. godine protiv stranih hegemonista, ukinuo kmetstvo i uspješno promicao političke, crkvene i kulturne interese hrvatskog naroda.

Otac mu umrije u ratu, a dajdžu Hasana su odveli u pravcu Gline, odakle se nikad nije vratio kao i još neki mještani tog malog mjesta, Bužima.

Luka je bio prvo od devetero djece, pet sinova i četiri kćeri oca Mate i majke Mare Rupčić rođene Pavičić iz Bužima.

Prašnjavom cestom napokon su stigli do Bužima, male kasabe smještene u uvali podno okolnih brda.

Mnogo je, mnogo je tih sela, što poput rukavaca jedne rijeke imaše samo jedan utok kod Bužima.

(Gospić, 16. listopad 2009.) - U organizaciji župnika župe Sv. Terezije Avilske iz Bužima Nikole Turkalja i udruge Bužimski izvor i predsjednika Milana čačića održana večer posvećena 150. obljetnici smrti bana Josipa Jelačića Bužimskog na kojoj su nazočili članovi Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva Jelačić iz Petrovaradina.

Najstariji stanovnici Bužima bili su ilirski Japodi

Uz sponzorstvo Grada Gospića, mnogih javnih poduzeća i ustanova Ekološka udruga« Bužimski izvori »na najbolji je način promovirala vrijednosti Bužima i Like, dokazujući ponovno kako se intenzivira zanimanje za ruralna područja.

Amir Makić iz Bužima počeo je s uzgojem maline prije pet godina.

Najstariji stanovnici Bužima bili su ilirski Japodi.

U srednjem vijeku kraj su naselili Bužani, snažno hrvatsko pleme koje je osim Bužima naselilo još neka mjesta u Hrvatskoj i BiH.

Ovaj je ustanovio da se i danas zapažaju ruševine grada Bužima koji narod zove gradina, a leže na šumom obrasloj glavici koja dominira cijelom dolinom. Na njezinoj zapadnoj strani na kamenitoj ploči samo vrhunca vide se ostaci grada u obliku pravilnog pravokutnika, slično rimskim kastrumima, s temeljima četverokutnih tornjeva na jugozapadnim ćoškovima i ostacima kvadratične, snažene branič-kule na sjeveroistočnom uglu, vjerojatno najstarijeg dijela čitave građevine.