Jesu li Budišini motivi doista potpuno iracionalni?

Na drugoj strani, novi val Budišinih diverzija protiv Vlade u javnosti proizvodi pogrešan dojam da je Ivica Račan zapravo Budišina žrtva, da su osnovni problem Vlade Budišini ekscesi, i da će nakon izbacivanja razrednoga mangupa iz učionice stvari funkcionirati izvrsno.

Budišini napori zaslužuju punu potporu javnosti: da se taj aktivist pridruži HDZ-u kao partner, hrvatski politički apsurd dostojno bi zatvorio krug.

Budišini novi ministri idu mu manje-više na jetra, a mrzovoljan je i prema Budiši kao takvome, jer taj nespecificirani liberalni um ni na koji praktičan način ne može kod premijera nadomjestiti pouzdanu tehnicističku krticu Granića.

Odgovarajući na komentar Miroslava Tuđmana da Budišini navodi, po kojima je Račan rekao kako su Mate Granić i Sanader bili fleksibilni u pitanju izručenja generala, potvrđuju da je o tome postojao politički dogovor i s oporbom, Sanader je rekao kako nikakve fleksibilnosti nije bilo.

Budišini motivi skriveni su i višestruki.

Među gubitnicima saborskih mandata vode Budišini liberali.

Ako se tvrdi da je Mihovil Njinjac (u izvorniku Gnignac) koji se spominje u splitskim ispravama 1543. predak svih solinskih Ninčevića onda se je jednako tako može tvrditi da su dalmatinski Budišini/Budiše/Budeše potomci Ivana Budičina što se spominje u splitskim ispravama iz 1188. Tamo gdje nema pouzdanih dokumenta mudro je govoriti o mogućnostima koje mogu ali i ne moraju biti istinite.

Ta sigurnost bit će još veća ako Budišini oponenti, a posebno Radoš, podrže novog starog predsjednika stranke te predizborno vrijeme ostave iza sebe.

S HSLS-ovim akvizicijama Adlešiæ-Èehok zasad vodi mrtvu trku, pa nije izvjesno hoæe li Budišini " posljednji mohikanci " u Saboru funkcionirati kao pozicija ili opozicija, ili æe èuvajuæi ostatke nekoæ liberalnog imidža raditi kao slobodni strijelci.

Budišini su socijalni liberali, uz pomoć SDP-a, stigli do cilja i sada im, kako se čini, ambicije i samopouzdanje dodatno rastu, u čemu im novi poticaj zasigurno daju i zagrebački izborni rezultati.

Međutim, dok je još bila na okupu, pokazalo se da su u kadroviranju najvještiji i najspremniji upravo Budišini socijalni liberali.

Kako su tada većinu u Saboru činili Račanovi delegati iz SDP te Tomčićevi iz HSS-a, Budišini iz HSLS-a, Pusićkini iz HNS-a i Jakovčićevi iz IDS, i jasno tu su nezaobilazni Pupavčevi velikosrbi iz SDSS-a.

Pogotovo ako je istina ono što tvrde Budišini dojučerašnji najbliži suradnici da Budiša nije odustao od utrke za predsjednika Republike.

Od opozicije dobro su prošli Budišini kriptonacionalisti iz HSLS-a, i neočekivano slabo Savkin HNS, koji se, doduše, uspostavio kao stranka, što će ubuduće uglavnom servisirati liderske ambicije Radimira Čačića.

Nakon udara Dražena Budiše i njegove glasačke mašinerije na ministre, uslijedio je još brutalniji obračun s Đurđom Adlešić i Ivanom Čehokom premda su ga oni podržali u obračunu s Radošom te dobili najviše glasova na Saboru Za sada, međutim, Budišini stranački suparnici nisu odlučili osnovati vlastitu stranku.

Svi Budišini potezi ukazuju da on želi pretvoriti HSLS u stranku populističke desnice, a to ne korespondira s liberalnim idejama.

Problem je, tvrde Budišini stranački protivnici, u tomu što on o takvoj transformaciji uopće nije razgovarao niti je tražio suglasnost svojih suradnika i članstva.

Budišini skandali Jednostavno: Budiša se želi na velika vrata vratiti u nacionalnu politiku, a to može jedino ako postane zamjenik premijera, dakle ako zauzme najvišu državničku funkciju kojom raspolaže HSLS.

Situacija je utoliko nova što su Budišini liberali druga važna poluga nove vlasti, pored SDP-a i predsjednika Mesića.

Najnoviji Budišini potezi su u suprotnosti s onim za što se u HSLS-u zauzimao 1997. godine

Budimo realni, Budišini potezi, njegova javna nastupanja, držanje, predavanja... govore da to nije, slobodan sam ocijeniti, liberalna doktrina odnosno opcija.

Ti Budišini " liberali " danas su u istoj stranci s Vesnom Pusić, koja je tvrdila da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH.

Protiv rasprodaje preostalog ugleda hrvatske borbe za slobodu i samostalnost decidirano se izjašnjavaju samo pravaši i Budišini liberali.

U tome su osobito prednjačili Budišini HSLS-ovci.

Na izborima 2000. takozvana 3. siječanjska koalicija je združila boje: Račanovi crveni i Budišini žuti su rezultirali narančastom koalicijom koja je i pobijedila na izborima.

Naravno, 2000/2001 Budišini bezbednjaci konzultirali su HDZ-ove glede selekcije, a sve je nadzirao Radošev povjerenik, izbačen iz SIS-a nakon što je u BiH trefio muslimansku kontrolnu točku, gdje je neko vrijeme pjevao stare dobre sevdalinke.