Raspadom srpskoga carstva nakon smrti Stefana Dušana 1355. godine, porazom kršćanskih snaga u bitci na Kosovu polju 1389 te 1396. godine porazom kršćanske vojske pod vodstvom Žigmunda kod Nikopolja na Dunavu 1396. bila zapečaćena sudbina drugoga Bugarskog Carstva i strateško zaleđe grada Drinopolja.

Ostaci crkava sagrađenih u vrijeme prvoga bugarskog carstva nalaze se u Velikom Preslavu kao i u srednjovjekovnim naseljima Crnomorskog priobalja i u unutrašnjosti zemlje.

Podcrtao je dvije najvažnije dugoročne posljedice tog događaja: prelazak Bizanta iz ofenzive u defenzivu praćen rastućom dominacijom bugarske vojne moći na terenu, te relativno naglu izmjenu društvene i kulturne slike Prvog Bugarskog Carstva uslijed inkorporiranja velikih bizantskih područja.

Strumica je u 9. stoljeću potpala pod vlast Prvog bugarskog carstva, koja je trajala do 1014. godine.

I Grci i Bugari mogli bi tvrdjeti kako imaju dublje korijene tamo nego Srbi, ako bi upozoravali na mjesto Makedonije u Bizantskom i srednjovjekovnom Bugarskom carstvu znatno prije srpskih osvajanja (bugarska razdoblja sezala su otprilike od presijana do Samuilovih nasljednika, 836. - 1018., te ponovno, u razmacima, za vrijeme Drugog bugarskog carstva, oko 1197. - 1246. i od 1257. - 1277.).

No primjerice u doba Časlava Klonimirovića, u prvoj polovici 10. st., Srbija nema ni Rašku, ni Niš, ni Kosovo - oni su u sastavu Bugarskog Carstva, a Srbiji će ih priskrbiti tek Nemanjići.

Nije ako ne vjeruješ njihovim pričama o ostanku iza povlačenja Rima, i uzmeš u obzir drugu tezu, a to je ona do deseljavaju Vlaha sa juga u doba vlaško-bugarskog carstva, gdje su nametnuli svoju vlast zatečenim Slavenima.

Srbija je poslije obaranja Prvog bugarskog carstva 971. pala pod vlast Bizanta, a zatim je bila u sastavu Samuilova makedonskog carstva da bi poslije 1018. ponovno došla pod vlast Bizanta.

No već 1393. godine, cijela Bugarska podpala pod vlast Otomanskog carstva, to je dovelo do pada Bugarskog carstva.

U vrijeme prvog bugarskog kraljevstva bio je poznat kao Budin, a u vrijeme drugog bugarskog carstva i nakon godine 1371. bio je glavni grad vidinskog kraljevstva pod carem Stracimirom.

Dovoljno je spomenuti Povelju bugarskog cara Ivana Asena II. od 1230. kojom se dubrovačkim trgovcima daju prava ulaska, boravka i slobodnog trgovanja na teritoriju Bugarskog carstva gdje su oni nazivani voljenim i dobrodošlim gostima Bugarskog carstva, a neprijateljem Bugarske prozvan je onaj koji im škodi.

Htjede beštija imati pod sobom i prostore nekadašnjeg Bugarskog carstva.

Simeon je osnivač prvog bugarskog carstva.

što se banova tiče... npr. bugari tijekom tkz. drugog bugarskog carstva?

Za vrijeme Drugog Bugarskog carstva vlast u gradu se ponovno izmjenjivala, a prosperitet je doživio za bugarskog cara Ivana Aleksandra (1331. - 71.).

Otada ga često posjećejem tamo, i mogu reći da mi je Baranja baš zanimljiva, npr. eo jedne stvari koju nisam ni sam znao a to je da tijekom povijesti, Baranja je bila dio Rimskog Carstva, Hunskog carstva, Ostrogotskog kraljevstva, Langobardskog kraljevstva, Avarskog kraljevstva, Franačkog carstva, Blatonskog Koštela, Bugarskog carstva, Kraljevine Ugarske, Osmanskog Carstva, Habsburške monarhije, Austrijskog carstva i Austro-Ugarske.

Kilkis je višekratno mijenjao gospodare, a to se zbivalo manje više između Bizantskog carstva i Bugarskog carstva.

Car Samuil je bio car Bugarskog Carstva, a bizantski car Bazilije II koji je pobijedio njegovu vojsku na Belasici prozvan je - Bugaroubojica

Od 861. do 1018. Albanija je pod vlašću Prvoga bugarskog carstva i Samuilove države, potom ponovno pod vlašću Bizanta.

Najvjerovatnije je da su Albanci preživat Dako-tračana koji se povukao u albanske planine i tu se izmiješao sa zatečenim domorodcima, a kasnije i sa drugima, a Rumunji su romanizirani Dako-tračani koji su se iseljavali preko Dunava polako se namećući slavenskim ratarima... ovo bi bio proces koji se zbivao počevši od uspostave vlaško-bugarskog carstva koje kad pada pod naletima sa strane ipak ostaje dijelom slobodno u vidu dunavskih kneževina, samo u tim kneževinama dominira vlaški gornji sloj i počinje izgradnja onog što će kasnije postati rumunjski narod..

U to doba Hrvatska vec ne postoji kao drzava, jer je Hrvatska Trpimirovica-Krešimirovica egzistirala od 845. do 1097. Pet godina potom, 1102, ugarsko-hrvatskom nagodbom, hrvatski velikaši; Frankopani, Šubici i drugi, stavljaju suverenitet Hrvatske pod patronat Ugarske kraljevine dinastije Arpadovica.Nemanjicka Srbija je " mladja " od Bosne dvanaest godina, jer Stefan Nemanja, rodonacelnik buduce kraljevine, kao prvi zupan pocinje vladati 1166, a ban Boric 1154. Uz to, srednjovjekovna Šumska drzava prestaje egzistirati 1371. godine, kada na rijeci Marici gine zadnji srpski car Stefan Uroš V. (Bitka na Kosovu 1379. samo je pokušaj opstanka malih srpskih i crnogorskih despotija: Lazarevica, Brankovica, Balšica i Crnojevica, koje su od ranije u vazalnom odnosu prema Turskom Carstvu.) Osim toga, u doba nastanka Bosne kao drzave, ne postoji ni avarski kaganat (568. - 811.) Hrvatska je dakle provincija Ugarske, a Srbija još ne postoji, a kada i nastane cijelo vrijeme bit ce ugrozena od Bugarskog carstva, Bizanta, krizara i Osmanske imperije.

U predvečerje drugog kršćanskog milenija na prostoru Bugarskog Carstva javlja se bogumilstvo čiji sljedbenici tvrde kako predstavljaju istinsku i skrivenu kršćansku crkvu, crkvu Betlehema i Kafarnauma.

No i sami " bugari " od drugog bugarskog carstva Samoila ne smatraju za bugarskog kralja, po narudzbi bug.kralja Ivana Aleksandra prevodi se Manasieva hronika gde jasno pise car Samoil bugarski car, ali bugarski prevodilac jasno razgranicava da se radi o teritorijalnim bugarima od teme Bugarska