Bulimične osobe obično su emotivno jako osjetljive i veliki su perfekcionisti u svemu što rade.

Smanjenu seksualnu želju pogoduje pothranjenost, odnosno smanjeni metabolizam tvrdi dr. Štengl, dodajući da bulimične osobe uglavnom nisu sposobne za bračnu intimnost, premda su seksualno aktivne, ali je seksualnost stavljena u službu gladi za uvažavanjem i ljubavlju.

Najčešći razlozi zbog kojih žene te dobi postaju bulimične i anoreksične su menopauza, gubitak roditelja, raskid veze ili odlazak djece od kuće.

Slično kao i u anoreksiji bulimične su osobe nesigurne, imaju slabo samopouzdanje, nezadovoljne su i zaokupljene izgledom tijela.

Isto tako, ponovno mi se vraćaju bulimične faze, zbog kojih sam već obišla dosta psihijatra i dosta vremena i novaca potrošila na psihoterapije.

Anoreksične osobe imaju 15 % manje tjelesne težine od idealne, a bulimične 10 % ispod ili čak nešto više od idealne težine.

Ocijenio je tako da " osobe s anoreksijom i bulimijom podjednako nisu sposobne za autentičan odnos otvorenosti prema drugome ", da su " anoreksične osobe seksualno inhibirane i imaju teškoće doživjeti ugodu " te da ni " bulimične osobe uglavnom nisu sposobne za istinsku bračnu intimnost; one su istina seksualno aktivne, nekad promiskuitetne i perverzne, ali je seksualnost kod njih stavljena u službu " gladi " za uvažavanjem i ljubavlju ".

Dio djece, otprilike pedeset posto njih, će na nasilno hranjenje otvarati usta i reći " OK, moja mama mene tako voli " pa kao rezultat dolaze djece prekomjerne težine koja već u toj dobi nauče da se kao i bulimične žene " liječe hranom ".

Dok se anoreksija ne može dugo prikrivati jer je odaje naglo mršavljenje, bulimija godinama može ostati neprepoznata jer bulimične djevojke najčešće imaju idealnu težinu (mogu je povraćanjem održavati kolikom žele).

Uz najavu knjige poklanjam Vam dio teksta " Priče o Marti " kojim najtoplije pozdravljam sve moje bivše bulimične pacijentice.

Bulimične epizode povraćanja dovode do kvarenja zuba, uobičajeni su karijes i problemi s desnima te rupičasti zubi, izjedeni želučanom kiselinom.

U literaturi se nalaze studije koje govore u prilog kognitivno-bihevioralnoj terapiji kao metodi izbora za bulimične pacijentice, međutim njezin će uspjeh uvelike ovisiti o komorbidnoj psihopatologiji.

Čini se da nam Mari Akasaka govori: ljubavna veza između bulimične novinarke iz srednje klase i bivšeg yakuza mafijaša nije ništa manje vjerojatna od bilo čega drugoga u ovoj zemlji.

I onda da mi još netko kaže kako modna industrija nije nimalo kriva za anoreksične i bulimične tinejdžerke koje žive na jednom krastavcu dnevno.

Kada dođe do tretmana, bulimične osobe naravno žele i traže pomoć.

Anoreksične osobe gotovo uvijek odbijaju pomoć jer ne priznaju da su bolesne, barem u početku, dok se bulimične obično srame tražiti pomoć.

Bulimične epizode mogu dovesti i do retencije vode i oticanja te nadutosti.

Bulimične osobe ne usvajaju uobičajen dijetni režim, već slijede vrlo oštru, hipokalorijsku i posebno krutu dijetu.

Liječnik bi morao postaviti dijagnozu bulimije ako postoje najmanje dvije bulimične epizode tjedno u trajanju od tri mjeseca.

Anoreksija se ne može dugo prikrivati jer je u pitanju nagla mršavost, a bulimija može ostati dugo neprepoznata s obzirom da bulimične djevojke često imaju idealnu težinu.

Pokušale smo se isto tako odmaknuti od stereotipnih zaključaka da anoreksične djevojke ne žele jesti, a bulimične jedu, pa povraćaju, i to sve samo zato da bi bile lijepe.

Pokušale smo se isto tako odmaknuti od stereotipnih zaključaka da anoreksične djevojke ne žele jesti, a bulimične jedu, pa povraćaju, i to sve samo zato da bi bile lijepe.

Bulimične osobe s graničnim poremećajem ličnosti imaju kao središnji problem u pozadini doživljaj da su u ranom djetinjstvu roditelji bili nedovoljno uključeni u brigu o djetetu, što je u razvoju bilo doživljeno kao zlonamjerno zapuštanje.

S obzirom na individualne psihološke probleme, kao i one što se nalaze u dinamici obitelji anorektične i bulimične osobe, danas je teško zamisliti bilo koji oblik liječenja bez psihoterapijskog pristupa, ne samo zbog suvremenog shvaćanja etiologije poremećaja i presudne uloge psiholoških i socijalnih čimbenika, već i činjenice da do sada još nije nađen učinkovit način medikamentnog liječenja ili objašnjena biološka osnova poremećaja.

Većina je obitelji, iz kojih dolaze bulimične osobe, zaokupljeno problemom namjernog povraćanja, što je u samoj bolesti sekundarna pojava.

Čini se da bulimične osobe doživljavaju hranu kao simboličnu zamjenu za ljubav, što nije specifično samo za njih, već je to univerznalna pojava.

Bulimične su osobe, za razliku od anorektičnih, kritičnije prema svojoj bolesti i imaju potrebu da se promijene.

Vrlo često osobe koje budu anoreksične, postaju i bulimične.

Podaci pokazuju kako bulimične žene imaju dvostruko veću šansu za neplodnost, a anoreksične žene su gotovo sve neplodne.

Liječnik ili psiholog bi morao postaviti dijagnozu bulimije, ako postoje najmanje dvije bulimične epizode tjedno u trajanju od tri mjeseca.