Pred kraj svoga Manifesta, Moglen se bavi prigovorima koje obično postavljaju apologeti buržoaskog poretka, poput onoga da bi u novom sustavu proizvodnje i distribucije nestalo podstreka za stvaralački rad ili da je pojam buržoaskog vlasništva, koji dakako uključuje i vlasništvo nad idejama, stvar inherentna čovjekovoj prirodi, drugim riječima da su vladajući odnosi proizvodnje i vlasništva vječni zakoni prirode i razuma.

Ali s obzirom da se nije borio samo protiv onog buržoaskog gmaza nego i većine svjetske političke i medijske buržoazije, s obzirom na sve to, možemo reći da je ovo velika pobjeda.

G uru skupine Forced Entertainment te cijelog jednog viđenja teatralnosti kao dosadnog, pače buržoaskog preglumljivanja, Tim Etchells, u Tekstu povodom dvadesetogodišnjice sa šezdeset i šest fusnota iz 2004., zapisuje: Za mene u kazalištu postoji neka inherentna odvratnost jer se netko uvijek trudi nešto ti napraviti.

U kontekstu ' globalne ' teme nije nipošto apsurdno spomenuti simboličku najavu uspona i ' sretne vladavine ' Velikog Kneza Terora koja se od vremena renesanse i početaka ' akumulacije kapitala ' i kapitalizma (' buržoaskog društva ') pamti iz opskurnih Centurija Nostradamusovih kao jedina eksplicirana godina (ljeto, 1999. godine), a ne manje i iz Duererove grafičke elaboracije biblijske Apokalipse, preko nešto kasnijeg Williama Blakea (Veliki crveni zmaj i žena odjevena u Sunce) i plejade modernih/suvremenih ' apokaliptičara ' koji su se upravo upinjali, takmičili, i prije i nakon WTC-a/Twins-a i ' 11. rujna ' 2001. i proklamacije ' Rata protiv Terorizma ' da nam čim zornije, a užasnije dočaraju u stvari ' besprizornu ', ' beskonačnu ', sublimno ' neprikazivu ' (Lyotard) Integralnu Stvarnost vizionarski ' viđene ' ili naslućene ' virtualne ' budućnosti kojoj ' svijet Kapitala ' i odgovarajuće neupitne Dominacije ' svetih načela ' Kapitalizma, Kasnog Kapitalizma, Liberalne Ekonomije, i tome supripadnog ' Svijeta Rada ', ' Ergonomije ' na ' slobodnom tržištu pod tzv. ' New World Order ' kondicijama već dulje ' Vremena ' (u trans-biblijskom smislu ' Jedno Vrijeme i Još Pola Vremena ' stoljeća, tisućljeća, manje više) ' teži '. ()

U zemljama kao što je Francuska, gde seljačka klasa čini daleko preko polovine stanovništva, bilo je prirodno što su pisci koji su istupali za proleterijat, a protiv buržoazije, na svoju kritiku buržoaskog režima primenjivali sitnoburžoasko i sitnoseljačko merilo i stali na stranu radnika sa strane sitne buržoazije.

Naime, duh ranog američkog buržoaskog društva sredine 19. stoljeća bio je: ' '... duboko oprečan (svakoj) igri.

Jedan deo buržoazije želi da otkloni socijalna zla kako bi osigurao opstanak buržoaskog društva.

Klasi č ni marksizam poznaje razliku izme đ u apstraktne gra đ anske politi č ke države i konkretnog, buržoaskog, kapitalisti č kog društva.

Rat protiv ovog buržoaskog terora, ovo gubljenje u miru, promjenilo je moje mišljenje.Rat protiv ovih podmuklih ubica ne bi bio rat sam po sebi, to je više od rata.

Bürger u svojoj raspravi o avangardi ističe razliku između različitih modusa umjetničke proizvodnje: sakralnog, dvorskog i buržoaskog.

Istinska Ljevica ne može biti uslovljena tek svojom utakmicom na upravljanjima buržoaskog društva, već jedino usmjerena prema njegovoj totalnoj aboliciji Ovdje to nije bilo nikad nikome jasno, a ako nekada bude, za nadati se da neće doći pre kasno.

Borba protiv svih nazadnih i zastarjelih shvaćanja buržoaske estetike i buržoaskog morala, patrijarhata, nacionalizma i šovinizma i homofobije ' Na kraju, pozivaju sve ' razbijače tradicije - one koje uriniraju po hrvatskom bogu, sinove ludila, one koji smatraju da je domovina razvaljena kurva, te da je Aralica kurvin sin... da zajedno sa nama žrtvuju djecu svoje umjetnosti prevratu '

Prema Thomasu Franku, Brut pokušava biti trn u oku visoke kulture koja ga okružuje, odnosno buržoaskog okoliša u kojem se nalazi.

Ono se može jedino uporediti sa stanjem potpune kapitulacije levice 1914. godine kada je san o proleterskom internacionalizmu opovrgnut stvarnošću sveopšteg rata: Udar 1914. godine je bio potpuna katastrofa u kojoj nestaje čitav jedan svet, ne samo onaj idiličnog buržoaskog progresivizma, vere u progres, već takođe i socijalističkog pokreta.. (Žižek, 2002: 552).

Jasno, treba podsjetiti da je velik dio aristokracije i ostatak neprijateljske klase, buržoaskog sloja, 1945. istrijebljen preko noći, dok je tanak sloj građanstva koji nije podupirao komunistički režim, a imao je građanske težnje, nekako opstao.

Slijedi da su filozofija, gospodarstvo i politika točni ukoliko vode k revoluciji Komunizam, kaže (Marx), mora pobijediti jer će mu kapitalizam dati tu pobjedu, premda mu je neprijatelj. () Suprotnostima buržoaskog sustava pridružuju se suprotnosti unutar proletarijata.

Ne znam zakaj nitko od takvih epizoda ne napravi nekakav film, pa da nam partizanski otpor i borba postanu nekako urbano prisni - zato jer je ono urbano, građansko, buržoasko, zapraf bilo neprijateljsko - u ovoj eri buržoaskog revivala, no, to je već stari problem ovih krajeva: ovdje se sumnja u individuu i njenu moć, ovdje je drama kao sukob pojedinca i svijeta nemoguća, jer, ne bi se štel zamerit, misli uzorita hrvatska individua, pa budući da svjetonazorno drama i nije moguća, onda je nema ni u kazalištu, kao ni na filmu.

Priča je to o bolesti tadašnjega buržoaskog društva poslije ' Francuske revolucije.

Miro (1893.1983.), slikar, kipar i keramički umjetnik, često je otvoreno izražavao prezir spram konvencionalnih metoda slikanja, smatrajući ih simbolima buržoaskog društva.

Da nam živi, živi rad (30. prosinca 2011.) nije još jedno razotkrivanje mojih pravih uvjerenja, nego esej o odnosu prema radu kroz povijest, od Biblije, Aristotela, preko katoličke i protestantske radne etike, buržoaskog pristupa sve to, a da nisam spomenuo Marxa

Upravo u tom momentu možemo vidjeti farsu buržoaskog demokratskog sustava kojem je jedina svrha, kako su to davno analizirali marksisti poput Amadea Bordige u članku Demokratski princip (1922.), obrana klasnog vlasništva. Komunizam pokazuje da formalna pravna i politička primjena demokratskog i većinskog principa na sve građane, dok je društvo podijeljeno na suprotne klase u odnosu na ekonomiju, u nemogućnosti da učini državu organizacijskom jedinicom cijelog društva ili cijele nacije.

Ne, i potrebno je konačno nadići tu logiku buržoaskog političkog razmišljanja.

Antizapadnjačka retorika koja je negirala sve aspekte kapitalističkog, buržoaskog svijeta

Vi, dakle, priznajete da pod ličnošću ne razumete nikog drugog do buržuja, buržoaskog sopstvenika.

Ostala proturječja, kao što su proturječja između ostataka feudalne klase i buržoazije, između sitne seoske buržoazije i buržoazije, između proletarijata i seoske sitne buržoazije, između nemonopolističkih i monopolističkih kapitalista, između buržoaske demokracije i buržoaskog fašizma, među kapitalističkim zemljama te između imperijalizma i kolonija, uvjetovana su ovim glavnim proturječjem ili pak ono na njih utječe.

I ovdje je lajtmotiv ljubavni trokut i životna dosada, praznina buržoaskog braka koju treba nadopuniti usputnom ljubavnom avanturom da bi ju se moglo lakše izdržati.

Kao i Moskva, Belgija te Sinegdoha, New York i Nježna koža je u osnovi očajnička potraga za srećom i borba protiv životne monotonije i besmisla (u tom kontekstu naslov filma ne odnosi se samo na nježni dodir ženske ruke, već i na kožu građanskog društva, odnosno delikatnu površinu buržoaskog života u kojoj se ništa ne mijenja).

Iduća bitna značajka bila je antizapadnjačka retorika koja je negirala sve aspekte kapitalističkog, buržoaskog svijeta.

Potkova je zamišljena kao prostor buržoaskog prešetavanja, reprezentativni javni prostor koji je itekako potpomogao špekulaciju donjogradskim nekretninama kao i opredmećenje moći u gradu.

Spomenimo još i Nježnu kožu (La peau douce, 1964) Françoisa Truffauta gdje naziv filma predstavlja metaforu buržoaskog društva.