Carevi, pape, krupni buržuji te pisci i umjetnici konzervativnog akademizma, odnosno provincijalni protagonisti različitih rasisističkih vidovdanskih mitova koji su se odupirali avangardi, postaju društveni protagonisti toga međuratnog razdoblja

A to su među ostalima bili i popovi ' klerofašisti ', kulaci ' kapitalisti ', ' trula inteligencija ', ' buržuji ' i mnogi koji su dosljedno svjedočili i živjeli svoju vjeru i kršćanski humanizam i svoje nacionalno hrvatsko domoljublje...

Dopustite mi da istaknem usput, da bi buržuji, da nisu masakrirali ili uzrokovali masakre tijekom revolucije, vjerojatno još bili upregnuti u jaram plemstva.

Muškarci su ovaj put Emmenthali, otac i sin, švicarski buržuji koji žive u dvorcu i oplakuju smrt majke/supruge.

.. to je od marksa.... u njegovo se vrijeme svijet djelio na buržuje i proletere.. način na koji su buržuji jebali proletere bio je pretjeran.. tako je mislio marks.. iz toga je zaključivao da to tako nebu štimalo.. imao je osjećaj.. da se to mora dovesti u red.. a kako buržuji neće htjeti dati raji ništa.. onda je rješenje vidio u revoluciji.. u tome da se buržuje satre.. ko što je babu atifa bio.. onomad.. satro voz.... marksova se filozofija naziva historijski materjalizam.... jer je materjalistička.. vjeruje da se na zemlji sve izgradilo.. od zemlje.. polako.. evolucijom.. i vjeruje da su popovi samo pizde.. đabalebaroši.. koji koriste boga kako bi jebali narod.... a historijska.. jer je uvidio da su buržuj i proleter u jebenom bratstvu.. ali da su kmet i feudalac bili u još jebenijem.. a ni rob i gospodar nisu bili u ljubavi.. on je vidio na samom početku prvobitnu zajednicu.. nekakvo bratstvo po nuždi.. i na kraju komunizam.. bratstvo po izboru.... marks je posebno dobro vidio novac.. shvatio je.. on kaže.. fetiški karakter para.. ta pizdarija mu je možda najbolje što je shvatio.... i rekao je.. jebi ga.. za kurac pričate.. ove kurvine sinove treba rasturiti.. razumiješ..?.. kao.. koji će ti kurac priča.. sve dok ga ne zakolješ on je živ.. a ti se možeš jebati.... e sad.... profa.. možda.. vrag zna.. želi da pričaš dalje.. kao.. teraj u pičku materinu i franju tuđmana.. i stjepana mesića i jadranku kosor.. i slobodana miloševića.. i papu vojtilu.. velim.. ne znam.. možda ona to želi.. ali ja ne vjerujem.... ali ti možeš pričati one glupo popovske fraze.. od onog popine bozanića.. koji veli.. da je nerealna pohlepa kurčina.. i bog da će ju.. tu kurčevu pohlepu kazniti.... ako o tome budeš pričao pametno.. to jes komšijsko pizdekski.. dobiti ćeš pet.. jer poznam ja profesore.. oni to hoće.... onda priča treba da ide u stilu.. treba se cjene prave vrijednosti.. znanje poštenje i obrazovanje.. a treba se pošalje u pizdu materinu lihvari lopovi i svi drugi koji poštenim profesorima ne daju da budu batice.. sa naglaskom.. svijet koji počiva na sanaderima i miloševićima treba se rasturi.. nema tu filozofije.. krv treba poteče.. (.. deder zapiši ovako.. baš da vidimo šta li će da ispadne..)

Sve se svodi na to da REVOLUCIJA NEMA ALTERNATIVE.Kao što vidite buržuji ne biraju sredstva da se održe u sedlu.Čak i da je Syriza pobedila, elita ne bi predala vlast već bi neka vojna hunta stupila na scenu.Mislim da je već vreme da se levica u Evropi probudi ujedini i počne spremati inter-brigade za pomoć grčkoj levici kojoj je preostalo samo da uzme oružje u ruke.

A buržuji se sa druge strane drže skupa. prikaži cijeli komentar

Marx-Engelsova \ " Adresa Centralnog komiteta Ligi Komunista \ " (1850 g.): \ " Najvažnije je da radnici za vrijeme sukoba i neposredno poslije borbe, reagiraju ukoliko je moguće protiv smirivanja kojeg zagovaraju buržuji i prisile demokrate da izvršavaju njihove terorističke riječi.

Sasma je svejedno da li su za sve krivi plemići, svećenstvo, buržuji, bankari, proleteri, crnci, Jevreji, homoseksualci, Muslimani, Srbi, Albanci, Hrvati

Sada ih se proziva za " neke " zločine iz davne prošlosti, a oni nam opet kroje " svijetlu budućnost " NA TEMELJIMA, ispod kojih su davno pokopani " reakcionari, buržuji, klerofašisti, nacionalisti i ostali mračni pripadnici Hrvatskog naroda "

Ma boduli mu ne viruju (oni misle izvlači se se čovik) jerbo oni u buržujskoj pojavi Jakova pripoznaju reinkarnaciju pokojnog Joze, širom svita poznatog komunište, koji se samo pulitike radi prikaziva ka bravar (pa se samo onako za foje snima kraj tokarske makine), mada je na stvari bija veći buržuj od mnogi evropski buržuji (nekmoli ovog jada od Jakova).

Socijalizam buržoazije sastoji se upravo u tvrđenju da su buržuji buržuji - u interesu radničke klase.

Ne dolazimo na vrijeme na svoja radna mjesta i ne čuvamo ta svoja radna mjesta, ne čuvamo imovinu svog poslodavca, poslodavce krivo gledamo jer su« buržuji, kulaci i sl. », itd. itd.

Dakako da ne će - pogotovo ateistima, treba uzeti kramp u ruke pa započeti kopanje kanala Dunav-Sava, organizirati javne radove-radne akcije slično onima nakon ' oslobođenja ' te istaći poznate udarničke parole, primjerice: ' Mi gradimo kanal, kanal gradi nas ', ' industrijalizacija i elektrifikacija - to je naša zanimacija ', ' zemlja bezemljašima ', ' tvornice radnicima ', ' dolje kulaci, buržuji i trula inteligencija ' itd.

Onda će im doći neki pametnjaković (bizantinac) i reći... " je, vi imate, vi ste bogati, dajte meni malo, dajte mi sve, vi prokleti buržuji, iskorištavate " nas " male ljude, lopovi jedni..... a gdje si bio ovo vrijeme, jesi išao u školu..

Socijalizam je bio utemeljen na principu solidarnosti, a primitivno, trulo i dekadentno građansko društvo, pokvareni buržuji utemeljili su na principu funkcionalnosti.

Danas, u postmoderni, kad smo ponovo frivolni buržuji, kada više nisu na snazi lijeve ideje i vjera u Naprijed, jedan od načina na koji čovjek može snažno podcrtati sigurnost u stilu ' ' arhitekt ' ' je recimo marama iz prvog stavka, koja emitira gurmanski rafinman, tu neku butičku zrelost i restoransku svjesnost svjetskih ljudi, te odiše poznavateljskom parfimiranošću, općom upućenošću u kulturu sofisticiranog življenja stanovanja, plus diskretni šarm aluzije o prišljamčenosti uz jet-set u svojstvu gurua, koji zna kako se stvari rade gospodski.

I u komunizmu je bilo slično, " što nama trebaju ti filozofi ", " što nama trebaju ti buržuji ", dovoljno je da znaš raditi s rukama pa da budeš ili radnik (" zaposlenik ") ili seljak (" poljoprivrednik ").

Međutim zanimljiv je njegov background kao i njegov britanski kolega i on je plemić, međutim kao mladić zbog svog ljevičarskog aktivizma (zašto na zapadu ljevičarski revolucionari uvijek budu dokoni buržuji?) odbacuje svoj plemićki background.

Dodijeljena mu je titula Kraljevskog slikara (Francuske) 1638. godine, a radio je također i za kneževe Lorraine od 1623. 34., ali su mu lokalni buržuji bili glavno tržište.

Jedan lik u filmu komentira Mauricea riječima: Roditelji su mu bili buržuji pa vidi poroke svuda. Redatelj je često optuživan da ima pesimističan pogled na ljudska bića, da su mu likovi prijezira vrijedni, patetični i perverzni te da on uživa u tome.

Postavili su stražare da nadgledaju Francusku banku, u kojoj su buržuji držali ukradeni novac.

Oni koji su buržuji ne mogu ući u Kraljevstvo Božje.

Jedno od najčešćih tumačenja koje je i danas aktualno, zasniva se na tezi o nemoći buržoazije (ili više klase općenito) da bilo što promijeni u svojem načinu života: buržuji će radije umrijeti od gladi nego napraviti prvi korak prema oslobođenju (dakle, proći kroz vrata i izaći u stvarni svijet).

Vjerojatno se prešutno smatra da eto ti " buržuji " s diplomom mogu valjda bolje pridonijeti okopavajući krumpire.

To su snobovi koji sami financiraju vlastitu društvenu iluziju, mahom buržuji ili homo novusi u tranzicijskim zemljama kojima u dnevnoj sobi visi Džamonja, a u spavaćoj poster Jelene Karleuše.

Buržuji su barem iskreni u vezi s tim.

Poderat će i pucati u nevine ljude i objesiti slobodu; ubijaju čovjeka jednako kao što su to i buržuji činili.

Znamo iz povijesti 20. stoljeća kako su izgledali pokušaji da se Marxove zamisli i realiziraju: spominje se brojka od stotinjak milijuna žrtava (nisu valjda baš svi bili buržuji i kulaci?).

To je, uz dozvolu mikrokapitalističkog poduzetništva (kafići i ostali buržuji), stvorilo dojam blagog komunizma i nekog drugog puta, čak i neku vrst tretmana zapadne zemlje od nekih ostalih pravih socijalističkih.