cantus (izg. kȁntus) m

DEFINICIJA

glazb. pov.
1. u srednjem vijeku naziv za a. melodiju b. najvišu dionicu višeglasne kompozicije
2. višeglasna renesansna glazba

SINTAGMA

cantus Ambrosianus (izg. cantus ambroziánus) Ambrozijev hvalospjev Te Deum;
cantus choralis Gregorianus (izg. cantus korális gregoriánus) koralno pjevanje, Gregorijanski koral;
cantus firmus (izg. cantus fȉrmus) u višeglasnoj glazbi (15. i 16. st.), zadana melodija koja predstavlja čvrstu osnovu za slobodno kontrapunktsko kretanje ostalih glasova

ETIMOLOGIJA

lat.: pjev

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

musica sacra, ansambl cantus, collegium pro, cantus ansambl, antiphonus, cellomania, simply brass, cantabile, quodlibet, cantusa, responsorium, musicum, subrenum, dialogos, magnificat, mandolinski, mandolinski orkestar, sanctus domnio, kontrada, brevis

PRIMJERI U REČENICAMA