On je bio neženja, pa je svakoga Božića dolazio u Brezovicu i svaki put majci mojoj donosio zaonda tako omiljele bečke almanake, ocu pak svakojake profile cara Napoleona.

Emisija je također podsjetila na neobičan susret francuskoga cara Napoleona i malog Josipa Jelačića, budućeg hrvatskoga bana.

Djelo je napisao Maurice Joly kao kritički napad na francuskog cara Napoleona III.

Još 1855. godine u doba cara Napoleona, na osnovi stogodišnjeg iskustva svakog vinskog dvorca, napravljena je nacionalna klasifikacija kvalitete vina.

Tolstoj je ruskog partizana iz 1812. uzdigao do nositelja elementarne snage ruske zemlje, koja je slavnog cara Napoleona i njegovu blistavu armiju stresla sa sebe kao nesnosnu gamad.

Slobodno vrijeme za otkrivanje uskih uličica rodnog grada Napoleona Bonapartea: Carska kapelica, izgrađena za cara Napoleona III. u renesansom stilu; Katedrala u kojoj je kršten Napoleon; kuća Bonaparteovih...

Među Corine ljubavnike i sponzore ubrajaju se vojvoda Victor Massena, nizozemski prijestolonasljednik, polubrat cara Napoleona III. vojvoda de Morny, nećak Napoleona I. princ Achille Murat te carev bratić Napoleon, koji joj je postao zaštitnik nakon smrti vojvode de Mornyja 1826. godine.

Bila je bila prva supruga cara Napoleona Bonaparte i tijekom toga braka carica Francuske.

Maršal Marmont zabilježio je izjave vojskovođe i cara Napoleona I. koji je rekao: " Ja nikada nisam imao hrabrijih i boljih vojnika " i " Hrvati to su najbolji vojnici svijeta.

U tim trenucima, kada je i hrvatskoj udruzi prijetila trajna zabrana nastavka rada, predstojnik Josip Žuanić obraća se 14. svibnja 1806. pismenom predstavkom novoustrojenoj francuskoj upravi na čelu s talijanskim potkraljem (1805. - 1814.) Eugeneom Beauharnaisom, pastorkom cara Napoleona Bonapartea.

Kip cara Napoleona takodjer je divno dělo.

VIDEO: Na današnji dan 18. lipnja 1815. Carska francuska vojska pod zapovjedništvom cara Napoleona Bonaparte poražena je od Britanske vojske u čuvenoj bici kod Waterlooa (današnja Belgija).

Dio postava bit će slike: " Grad u požaru " nastala krajem 17. stoljeća, " Sveta obitelj " iz 18. st., portret cara Napoleona I. iz 19. st., " Sveti Josip s ljiljanom " iz 18. st., portret generalnog providura L.

Iako je umro na otoku sv. Helena, tijelo cara Napoleona II dopremljeno je u Francusku 19 godina nakon njegove smrti (1840. godine), i to po njegovoj želji, " da mu tijelo počiva na obalama Seine ".

Napravio je raskošnu ceremoniju krunidbe, valjda želeći podsjetiti na krunjenje cara Napoleona Bonapartea) hr.wikipedia.org /.../Jean-Bédel_Bokassa - Spremljeno u privremenu memoriju - Slično. Molim agenciju da se ne služi povijestnim lakrdijama, već da se drži katoličkih dinastija prije 1789. Qualis homo, talis sermo

Papa Gregory XVI. (1831. 1846.) zahtijeva da svi templari budu rimokatolici i pregovori u tom pravcu nastavljaju se do francuske revolucije 1848. g. 1853. Regent Narcisse Valleray traži službeno priznanje templarskoga Reda od cara Napoleona III., koji Red ponovo priznaje kao suverenu vojnu snagu i članovima Reda dozvoljava pravo nošenja svojih obilježja unutar Francuske. 1865. U Belgiji dolazi do podjele Velikog Priorata, tako da katolici čine Priorat sv. Ivana d ' Hiver, a sekularni templari prihvaćaju masonski Obred stroge pokore (prema učenju njemačkoga baruna von Hunda) i osnivaju Priorat sv. Trojstva u Kuli. 1868. U Francuskoj, templare kao Vel.

Godine 1853. uspostavljeno je Drugo carstvo i Louis Napoleon je preuzeo naslov cara Napoleona III.

Ona se na našoj povjesnoj magistrali u sklapanju međunarodnih ugovora i političkih paktova manifestira još od davne Pacta convente iz godine 1102. i poklanjanja kraljevske vlasti mađarskom kralju Kolomanu, kojemu hrvatski redovi i staleži povjerovaše da ćemo u personalnoj uniji s Mađarima skladno kohabitirati kao taubeka dva. Ta se naivnost kreće i od onoga našeg veledušnog ratovanja 1389. na Kosovu Polju protiv Turaka, u kojemu smo bezglavo ginuli za tuđe interese; od one viteške bitke hrvatskog bana Emerika Derenčina na Krbavskom polju 1493., u kojoj Turke dočekujemo na otvorenom bojnom polju, umjesto da ih napadnemo podmuklo iz zasjede; od onoga tragičnog sabora u Križevcima 1526., kada hrvatsko plemstvo uzima za vladara tuđinca Ferdinanda Habsburgovca, koji će ih tobože braniti od Turaka, umjesto da biraju svoga vladara Krstu Frankopana; od onoga nesretnog sabora 1527. u Cetinu, kada Habsburgovce biramo za hrvatske kraljeve, koji vladaju i dave Hrvatsku do godine 1918; od onoga junačkog juriša u sigurnu smrt Nikole Šubića Zrinskoga 1566. u Segetu, umjesto da lukavo spasi vlastitu glavu i živote hrvatskih ratnika; od onoga besmislenog ratovanja hrvatskih vojnika 1632. u Bečkome Novom Mjestu, kad su podmuklo pozvani u pomirljivu audienciju u Beč, a onda podlo gurnuli njihove glave pod carsku i kraljevsku sjekiru; o onoga somnambulnog lutanja polihistora i misionara Jurja Križanića po Rusiji 1671., gdje širi utopističke ideje panslavizma i slavenske uzajmnosti, a Hrvatima savjetuje da se odreknu vlastita nacionalnog imena i da se nazovu Moskovitima; od onoga brzopletog prihvaćanja od hrvatskih staleža Pragmatične sankcije 1712., koja je rezultirala centralizmom i ungaro-germanizacijom čitave zemlje; od romantičkog vođe ilirskog pokreta Ljudevita Gaja, koji odbacuje politički kroatizam grofa Janka Draškovića i širi paslavizam, pa se i on odriče hrvatskog imena u korist imaginarnog pojma ilirzma; od one proklete Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., koja postaje legitimnom osnovom za mađarsku eksploataciju i mađarizaciju Hrvatske; od onih jugoiluzija Josipa Jurja Strossmayera, koji sanja o utopističkom jedinstvu srpskog pravosavlja i hrvatskog katolicizma, pa se i on odriče atributa hrvatski u korist novoga jugoslavenskog imena; (I tako su se svi naši velikani odrekli svoga konkretnog subjekta za volju apstraktne cijeline - M. Krleza); od one herojske pustilovine Eugona Kvaternika, koji s naivnim pouzdanjem u pomoć francuskog cara Napoleona III. diže 1871. Rakovačku bunu, koju austrijski kordoni sa srpskim kraišnicima ugušuju, a njega iz zasjede ubijaju; od one maglovite i lunatičke Krfske deklaracije i ulaska Hrvatske u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno 29. listopada 1918. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kada nas zahvaća elementarno povjesno zlo; od Trumbićeva kukavičkog potpisivanja Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Italije 1920., u kojemu talijanskoj iridenti dariva Istru, Cres, Lošinj, Lastovo, Zadar i Rijeku i koji srlja u čaršijske marifetluke bjelobradog Cincara Nikole Pašića, sve dok ga lukavi Baja kao ministra vanjskih poslova podmuklo ne izigra i namagarči; od političkog kapitulanstva Stjepana Radića i njegova ulaska 1925. u beogradsku kraljevsku vladu, kada u beogradskom manežu pleše s kraljicom Marijom srbijančicu a kralju Vitezu Aleksandru, koji ga nakon atentata posjećuje na smrtnoj postelji u Zagrebu, ljubi ruku; od one fantomske Meštrovićeve skulptorske inspiracije Vidovdanskog hrama, kao simbola snage i pobjede jugoslavenstva; od onoga kupinečko-čaršijskog sporazumštva Vlatka Mačeka, koji lakovjerno nasjeda na cincarsko-srpske protokolarne trikove Dragiše Cvetkovića o punoj autonomiji Banovine Hrvatske; od onoga Pavelićeva somnambulnog povlačenja u svibnju 1945. prema zapadnim Saveznicima, u naivnom uvjerenju da će hrvatske izbjeglice, vojsku i civile prema Ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima velikodušno prihvatiti i da ih ne će izručiti u klaonicu krvožednim Titovim srbokomunistima, da se nad nevinim žrtvama izdovolje; i na kraju, do ovog eurofidestičkog puta prema Europskoj uniji, na kojemu nikako ne možemo spoznati, da ova romantična europska žar ptica, koja kruži nad našom stvarnošću, nije ništa drugo nego obični lešinar, kojega smo često nad našim povijesnim stratištima bespomoćno promatrali.

Kip Napoleona Bonapartea u prirodnoj veličini Pomalo je neobično to da baš Britanac za početnu cijenu od 495 funti prodaje kip francuskog vojnog genija i cara Napoleona Bonapartea koji je visok 180 centimetara.

Drugog prosinca 1805. na brdašcima i u dolinama između Brna i Austerlitza (Slavkova) sukobile su se vojske francuskog cara Napoleona I. (lijevo gore), ruskog cara Aleksandra I. (lijevo dolje) i austrijskog cara Franza, odnosno Franje I. (desno dolje).

Kralj među odmorištima s termalnom vodom danas je grad Vichy, smješten među planinama Auvergena, koji su kroz povijest posjećivali slavni gosti poput cara Napoleona III i carice Eugenije.

Spomenimo tek Louisa Panafieua, vrsnog parfumera, koji je kreirao mirisne vodice za cara Napoleona III.

Pramen kose francuskog cara Napoleona u utorak su na dražbi na Novom Zelandu prodali za 76.000 kuna.

Primjerice, 15 grama teških 50 franaka s likom francuskog cara Napoleona III. iz 1876. stoji oko 550 eura, ali je njegova numizmatička vrijednost oko 650 eura, pojasnio je Bogdan Kandus.

Le Gray je bio službeni fotograf cara Napoleona III. za kojega je snimao spomenike, a šezdesetih je putovao na Siciliju, kroz Siriju i Egipat (snima Kario i Aleksandriju).

Ne vjerujem ljudima niotkud: Napoleon, postojao je neki Bonaparte korzikanski nacionalist koji se borio za otcjepljenje Korzike od Francuske, onda magla i evo Francuskog Generala i Cara Napoleona.

Godine 1859. odlazi u Lombardiju na poslovni put kako bi cara Napoleona III. zainteresirao za podizanje tvornica u Alžiru.

Osim njih, njen davni predak Louis Panafieu kreirao je kreme i vodice za cara Napoleona III.

Ali, dok je bio na putu iz Genove u Napulj, pronio se glas da je talijanski anarhist Felice Orsini pokušao atentat na francuskoga cara Napoleona III, kojom je prigodom poginulo osam osoba.

Francuske vlasti dekretom cara Napoleona od 14. XI 1811. povjere vodstvo kule Norinske Frani Nonkoviću, potomku Nikole Nonkovića, serdara neretvanske krajine, koji je u ove krajeve prebjegao iz Hutova u Hercegovini oko 1685. god. i nastanio se u Opuzenu.