Prvi pohod vojni pohod u Italiju 1154./55. Fridrik nije poduzeo samo kako bi stekao carsku krunu, nego je, kao i u sljedećih pet vojnih pohoda, također namjeravao učvrstiti neospornu vlast nad carskom Italijom, prije svega nad lombardijskim gradovima.

Nakon više poziva meksičkih monarhista, 1864. godine preuzima meksičku carsku krunu.

Tim carskim činom ljubavi ja ću primiti na svoju glavu carsku krunu jedinstva

Oni 1368. osnivaju sveučilište u Beču, a u 15. stoljeću zadobivaju i carsku krunu.

Osim ugarsko-hrvatske i češke krune, kojima je bio okrunjen 1625, odnosno 1627, dobio je 1637, odmah po smrti svog oca, napokon i njemačku carsku krunu.

No, ipak je 1658. stekao i carsku krunu, pridobivši za sebe dovoljno knezova izbornika.

Leopoldu je za nagradu po svojoj smrti namijenio carsku krunu.

Tad su na forumu prodavali carsku krunu, i Carstvo postaje stvar s kojom se moglo trgovati.

Zapravo nespretno pokušava od pape ishoditi carsku krunu jer mu je ovaj ne da isto kao ni carigradski patrijarh jer Dušan pravi probleme i bizantskim lokalnim crkvenim vlastima u zauzetim dijelovima Bizanta i Bugarske. 1350. se zalijeće na Bosnu u tatarskom stilu. 1352. je definitivno razbijen kod Didimotike.

Iz Spenglerove perspektive funkcioneri su služili pruski ideal države i carsku krunu, dok je današnja globalna tehnostruktura i povlaštena klasa menadžera isključivo u funkciji kapitala i profita.

Prvo ujedinjenje Njemačke uslijedilo je voljom pruskih kraljeva od kojihi je jedan uz pomoć " željeznog kancelara " Otta von Bismarcka stavio carsku krunu na glavu, ali ne narodnim plebiscitom nego podčinjavanjem ostalih njemačkih kraljeva i kneževa te vojničkim pohodima protiv Austrije i Francuske.

Iste se godine Filip III. odrekao pretenzija na carsku krunu, na koju je imao pravo kao unuk Maksimilijana II, pa je Ferdinand II. ostao jedini kandidat među Habsburzima.

Osim toga, izborni su knezovi odlučili carsku krunu povjeriti njezinom protivniku, bavarskom knezu Karlu Albertu, koji je tako prekinuo više od tri stoljeća habsburške carske t radicije.

Od tog trenutka, pa sve dok Napoleon nije ukinuo Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti, Habsburgovci su držali carsku krunu u svojim rukama (osim za kratka prekida 1740 - 1745).

Osim toga, on je unio i dalekosežnu promjenu i u politiku njemačkih vladara: nezainteresiran za prilike u Italiji, o koju su svi njegovi prethodnici lomili zube s uglavnom malim uspjehom, nikada nije otišao u Rim po carsku krunu, već je svoju djelatnost usmjerio prema istoku.

Iako je imao prava na carsku krunu, odrekao je se u zamjenu za neke austrijske posjede na zapadu, među kojima je bio i Alsace.

Nakon što su ga i ostali velikaši gornje Italije priznali za kralja Henrik se u ljeto 1004. povukao u Njemačku ne stekavši carsku krunu.

Carigradski patrijarh je Dušana ekskomunicirao 1350. Dušan je do 16.4.1346. (kad je okrunjen) tražio carsku krunu, kako od pape, tako i od carigradskog patrijarha.

Ovakve ili onakve povijesne iznimke (kao kad si, npr. tamo neki Bonaparte natakne carsku krunu na glavu) ništa ne škode ovom pojmovnom razvrstavanju.

Odbijanjem pruskog kralja Fridrika Vilima IV. da primi carsku krunu, koju mu je ponudio Frankfurtski parlament, kao i neuspjeh uvođenja Ustava Carstva u cijeloj Njemačkoj, priveo je kraju revolucionarna zbivanja u Njemačkoj. [ 19 ]

Na vijest o carevoj smrti (1725.) Zmajević se vraća u Petrograd, gdje mu je prigodom Petrova posljednjeg ispraćaja dodijeljena čast da u pogrebnoj povorci nosi carsku krunu Romanovih.

Također svojim reformama budući carevi uvećavaju rimsku vojsku narušavajući tako ravnotežu civilne i vojne administracije što će rezultirati generalima koji se bore za carsku krunu (kriza 3 stoljeća).

Ljudevit je kao stariji brat imao pravo na carsku krunu, ali ga je mlađi brat Karlo Ćelavi pretekao i sam postao carem.

Nemački kralj Oton je požurio u Rim, gde je 2. februara 962. iz ruku pape primio carsku krunu Svete rimske imperije.

Tijekom godine revolucije, morao je predati carsku krunu svome nećaku Franji Josipu I.

Josip I. je po očevoj smrti dobio češku i carsku krunu.

Ljudi su u stanju do besvijesti daviti i sebe i druge kako, na primjer, neće carsku krunu, lava ili orla u grbu, jer je to simbol nacionalne sramote, jadne podložnosti, gnusna traga muka naših predaka.

U noći s 5. na 6. srpnja 1809. general Radet je s malom pratnjom upao u Vatikansku palaču i zarobio papu Pija VII, istog onog koji je Napoleona četri godine ranije pomazao za francuskog cara (nije ga okrunio, Napoleon si je sam stavio carsku krunu na glavu).

Iz katoličke obitelji i premda je željela posvetiti život Bogu, na nagovor obitelji, pristala je udati se za bavarskog vojvodu Henrika, zajedno s kojim u Rimu 1014. godine prima carsku krunu.

Državni je sabor održan u Skoplju, prihvatio je proglašenje srpskog carstva i patrijaršije. (...), Dušan je u Skoplju, na Vaskrs, 16. aprila 1346. primio carsku krunu. ".