Andagoya je plovio južno od zaljeva San Miguel i stigao do rijeke Biru, gdje se susreo s indijanskim trgovcima koji su mu ispričali o postojanju bogatog i moćnog carstva Inka.

S Otoka Sunca, na našem svetom jezeru Titicaca, poručujemo kako smo se okupili, ne da čekamo kraj svijeta, već kako bi dočekali novu zoru koja će dati nadu ljudima. (...) Na ovom otoku je započelo vrijeme i povijest sinova sunca, ali je onda pao mrak s dolaskom stranih osvajača. (...) Danas, s ovog otoka, rodnog mjesta Tahuantinsuye (carstva Inka), možemo proglasiti kraj mračnog doba i početak ne-vremena " pachakuti " (razdoblje svijetlosti u kojem se, prema legendi s Anda, ulazi u doba preporoda i obnavljanja kozmičke harmonije).

Iako je prije dolaska europskih istraživača početkom 16. stoljeća područje današnje Argentine bilo slabo naseljeno, ovdje su do tada obitavali brojni razvijeni domorodački narodi, uključujući prisutnost carstva Inka.

Blizu polovine stanovništva su Indijanci, a najveća grupa Quechua su etnička skupina starog Carstva Inka.

To je grad veličanstvenih kolonijalnih zdanja, Plaze de Armas koja je pravo središte carstva Inka, grandiozne, bogate katedrale prepune umjetničkih djela slikarske škole cuzcuena.

U povijesti je bilo mnogo različitih carstva, od starog Perzijskog i Rimskog Carstva do velikog carstva Inka u Peruu.

Oni još uvijek štuju božanstvo Pachmama, koje je starije i od carstva Inka.

28. srpnja.1586. iz dalekog carstva Inka, s vrhova tajanstvenih Anda, u Europu je prvi puta donesen krumpir.

Glavni grad carstva Inka osnovan je u 11. stoljeću, ali njegov osnutak Inka mitologija pripisuje Manco Cápacu.

U srednjem vijeku, Peru je bio centar čuvenog Carstva Inka.

Nastojat ćemo iz nje iščitati način života drevnih stanovnika ovoga područja i povezati ga s kasnijim usponom carstva Inka, kaže Milosz Giersz iz poljsko-peruanskog tima.

Naselje je izgrađeno sredinom petnaestog stoljeća i do danas je ostalo simbolom moćnog carstva Inka.

U Latinskoj Americi, Indijanci su i dalje vjerni nekim obredima koje su naslijedili od vremena carstva Inka, prije nego što su to carstvo, tijekom XVI. st., uništili Europljani.

Prvi Europljani došli su na prostor današnjeg Čilea 1535. godine, kada je španjolski konkvistador Diego de Almagra sa svojom ekspedicijom stigao nakon osvajanja carstva Inka u Peruu.

Zato savršenstvo nije u dokidanju morala ili pak onoj razumskoj podvali tipa " carstva Inka " " socijalizma " i sl.

Cusco, nekoć glavni grad carstva Inka, nama je poslužio kao ishodište za tri ekspedicije u planine.

Quechúa Indijanci nastali su širenjem carstva Inka i jezičnom i kulturnom asimilacijom domorodačkih plemena što su živjela u tim krajevima.

Pizarro je stigao u Tumbes odmah nakon Atahulpine konačne i potpune pobjede nad bratovim snagama, Huascar je bio u zatvoru u Cuscou, a Atahulpa je sad smatrao vladarom čitavog carstva Inka.

On je posljednji nezavisni car Tawantinsuyua iliti Carstva četiri stranke svijeta, ili Carstva Inka.

Mario Vargas Llosa ro đ en je u gradu Arequipi, koji je osnovao španjolski konkvistador Franciso Pizarro, odgovoran za osvajanje i pad velikog i bogatog carstva Inka.

Machu Picchu je vjerovatno izgrađen oko 1300. godine, ali je ostao sakriven sve do 1911. godine kad ga otkriva Amerikanac Hiram Bingham.Machu Picchu svjedoči o vremenu carstva Inka koje je bilo ogromno.

Tupaq Amaru je posljednji nezavisni vladar carstva Inka.

Na najvišem dijelu istočnih Andi, u državi Peru otkrio je ostatke svetog grada Inka, najveličanstveniji primjer velikog carstva Inka rođenog u srcu andskih Kordiljera.

Od usporedne važnosti bilo je Pizzarovo osvajanje južnoameričkog carstva Inka.

Dvije zastave se ističu na trgu crveno bijela peruanska zastava i zastava duginih boja tako zvana - Tahuantinsuyo koja predstavlja četiri četvrtine carstva Inka (zastava zapravo nevjerovatno podsječa na gay pride zastavu).

Poslijepodne odlazak na poludnevni razgled grada drevne prijestolnice Carstva Inka iz 15. stoljeća.

Sve ceste carstva Inka vodile su u Cuzco, grad iz 15. stoljeća na planinama Anda, dok su glavni grad veličanstvenog asteškog carstva, Tenochtitlan, 1521. godine otkrili Španjolci.

Dotad su Asháninke još od doba Carstva Inka bili poznati kao nenadmašni poznavatelji amazonske flore, koju su koristili za spravljanje lijekova ili za lov.

U njoj se i danas nalaze neobično dobro očuvane ruševine carstva Inka pa grad s pravom zaslužuje titulu južnoameričke arheološke prijestolnice.

Vjeruje se kako ova tradicija vuče korjene još iz drevnog carstva Inka čiji je dio nekada bila i Bolivija.