Prvi su bili grlatiji i svjetske prilike su im išle na ruku, a drugi su, osim borbe protiv projugoslavena, imali teret ukazivati Americi i svojim sugrađanima (posebice nakon američkog ulaska u rat 1917.) da oni nisu pobornici Austrije i Centralnih sila, nego samo ljubitelji hrvatske slobode.

- Vjerolomstvom Italije ", odnosno izlaskom Kraljevine Italije iz tabora Centralnih sila i ulaskom u Antantin savez, te objavom rata Austro-Ugarskoj 1915. godine zadarske " pukovnije su izmještene na talijanski front, odnosno na pozicije na Soči.

- Ovo je izložba o, usuđujem se reći, zadarskim pukovnijama koje su se u Prvom svjetskom ratu borile na strani poraženih Centralnih sila, naravno u sklopu vojske Austro-Ugarske monarhije.

Stvarno, niti su Srbi Hrvatsku oslobodili; niti su je na sablji osvojili, jer oni nisu mogli svoju vlastitu domovinu ni preosvojiti, niti osloboditi, već su to učinile zapadne sile, poglavito Francuzi, koji su na Solunskom frontu učinili proboj u već moralno pokolebanoj vojsci, uslijed poraza centralnih sila na zapadnom bojištu.

Naime, nakon prvotnih uspjeha protiv austrougarske vojske 1914. (o čemu Lea saznaje slušajući kroz školski prozor bubnjare koji stanovništvu čitaju vijesti), godine 1915. Srbija gubi rat protiv udruženih snaga Centralnih sila, a njezina se vojska s dijelom civilnog stanovništva povlači preko albanskih planina u Grčku i druge dijelove slobodne Europe, da bi se potom odmorna i opremljena vratila na balkansko ratište.

Posljednja cjelina, The Third Carpathian Offensive and Easter Battle: End of Carpathian Winter War (163 - 208), pokriva zadnje operacije u Karpatima, koje su prethodile uspješnoj ofenzivi Centralnih sila u smjeru Gorlica i Tarnowa početkom svibnja.

No toga se bilo teško držati posebice kada se Austro-Ugarska, pripadnica Centralnih sila i najveća europska katolička državna zajednica, našla ugroženom.

Te četiri države su bile jedine članice bloka Centralnih sila.

U biti to je bio sukob između Antante i Centralnih sila. prikaži cijeli komentar

SVEZAK: 1914. do 1999. Uvod Prvi svjetski rat i Pariški mirovni ugovor (1914. - 1920.) Srednja i Jugoistočna Europa između Centralnih sila i Antante Rat na Balkanu Razdoblje gorkog mira (1921. - 1939.) Srednjoeuropski republikanizam, demokracija i totalitarizam Balkanske monarhije: svijet diktatora Drugi svjetski rat (1939. - 1945.) Srednjoeuropski ratni kontektst Balkanske ratne igre: posvađani susjedi i zla krv Poratno razdoblje podijeljenosti i nesnošljivosti (1945. - 1960.) Politički nestanak Mitteleurope i Balkana: nastanak Zapada i Istoka Igre Istoka i Zapada: socijalizam na balkanski način Razdoblje bunta, kriza i netrpeljivosti (1960. - 1989.) Srednjoeuropski Zapad i Istok: ideje integracije Europe Balkanske društvene i političke pretvorbe Društveno-političke, geopolitičke i gospodarske promjene: Još ne-povijest (1989. - 1999.) Tranzicijske mijene srednjoeuropskog prostora Bijeg s Balkana Umjesto zaključka: Opet o Mitteleuropi i Balkanu Literatura Kazalo osobnih imena Kazalo mjesta i pojmova O autoru

Bitku za Kajmakčalan, jednu od najkrvavijih na Solunskoj fronti u Prvom svjetskom ratu, vodile su srpska vojska na strani sila Antante i bugarska na strani Centralnih sila.

Zanimljivo je u kakvoj su mjeri glavni stožeri Centralnih sila, ali i Antante, bili zarobljeni prevladanim predodžbama o ratovanju.

2. IX 1918. iskrcane borbene snage Antante u Solunu probile su linije fronta Centralnih sila i uz sudjelovanje novo organizirane srpske vojske oslobodiše u dva mjeseca Srbiju.

Uvod je zaokružen razmatranjima geopolitičke situacije Dvojne Monarhije i Centralnih sila krajem 1914. godine, odnosno posljedica debakla loše vođene početne kampanje K. u. K. vojske u Istočnoj Galiciji 1914., koji je i doveo do opsade utvrde Przemyśl.

Odličan komentar na odličan Dnevnik.Govorim to iz razloga što imam potpuno ista iskustva iz vlastite obitelji (djedovi, stričevi, kumovi) o poimanju NDH-a, kojeg sam gore citirao.Djed po ocu mi je bio čak kao Austro-Ugarski dočasnik ranjen u " Bitka za Caporetto ", poznatije kao bitka na Soči. http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Caporetto U toj pobjedi " Centralnih sila " na čelu sa našim feldmatšalom Svetozarom Borojević http://hr.wikipedia.org/wiki/Svetozar_Borojevi%C4%87 Važno je napomenuti da u suprotnom Hrvatska u ovakvom obliku i ovako već reduciranog teritorija ne bi niti postojala, a Slovenije ne bi bilo ni kao talijanske pokrajine.

Glavnu prijetnju vidio je u Ruskom Carstvu pa je u početku surađivao s Njemačkom i Austro-Ugarskom kako bi doprinio ruskom porazu u ratu; nakon toga se udaljio od Centralnih sila i surađivao sa zapadnim silama Antante.

Pilar je pogrešno predvidio blisku budućnost (vjerovao je u pobjedu Centralnih sila), ali je kao vizionar sagledavao dugoročne trendove: novi europski rat nakon 20 godina i negativne rezuttate jugoslavenski orijentirane hrvatske politike.

Pritom moje negativne predodžbe o odnosu anglo-saksonske historiografije (o hrvatskoj da se ne govori) prema problematici Istočnog fronta i doprinosa snaga Dvojne Monarhije ratnom naporu Centralnih sila nisu uopće otklonjene.

Poraz Centralnih sila 1918. označio je novo razdoblje u povijesti Istre.

Isprva neutralna, Turska je na inicijativu ratnog ministra Envera Paše 1914. ušla u rat na strani Centralnih sila, s ciljem stvaranja pan-turskog carstva na račun Rusije

Zapovijedajući navedenom armijskom grupom uspio je ostvariti posljednju pobjedu Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu kada je u kolovozu uspješno najprije suzbio talijanski napad, te pokrenuo protuofenzivu koja je zbog velikih gubitaka uzrokovanih malarijom ipak morala biti zaustavljena.

Prvi svjetski rat, vojni sukob 1914 18. između dvaju saveza velesila: Trojnog saveza ili Centralnih sila (Njemačka, Austro-Ugarska i do 1915. Italija) i Trojnog sporazuma ili Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija).

Zbog toga je, iako je pred početak rata bila dio Centralnih sila i saveznica Austro-Ugarske, nakon njegova izbijanja proglasila neutralnost.

Blok Centralnih sila počeo je tad vući svoje poteze te se ušlo u razdoblje u kome je Balkanski poluotok dobio u svjetskom tisku nadimak " bure baruta ".

Bugarska bi već tada stupila u rat na strani Centralnih sila, a pitanje je bi li se Italija usudila zaratiti.

Na Sinaju borbe između Antante i Centralnih sila vodile su se uglavnom oko Sueskog kanala, važne pomorske veze između Mediterana i Crvenog mora.

Azijsko-tursko bojište: U kolovozu 1914. Turska je prešla na stranu Centralnih sila.

Poraz Centralnih sila bio je osiguran.

Italija je do tada bila članica Centralnih sila, ali je prekršila potpisane sporazume i pristupila Antanti.

Uistinu će mir na prostore Europe i dalekoga istoka stići, veoma privremeno uostalom, tek 1923. godine, pet godina nakon službenog prestanka neprijateljstava između Antante i Centralnih sila.