nažalost, čovik nije otiša do kraja. jučer sam cilo popodne i večer bio na iglama. ujutro je otiša na testiranje u 8, a ja sam s đurđicom i još troje frendova odlučio malo planinariti. krenuli smo prema japetiću. čuli smo da ima neki put s jaskanske strane. dok smo mi to našli bilo je već 11 sati, a o nda smo po velikom usponu išli do doma. trebalo nam je nekih 50 minuta. baš je bilo fino, malo naporno, ali opuštajuće. gore smo ručali, popili par " litri i voda ", odigrali koju na karte. tu smo bili hrabri pa smo sjeli na sunce, kao neće nam biti ništa jer puše, uglavnom bilo je jako dobro dok smo sjedili, a kad smo krenuli doli i sad kad pogledam ruke, sve se živo crveni. aj bar sam dobio malo boje: -))) na povratku smo išli preko samobora, tamo sjeli na kavu. svi oni šminkeri na trgu tamo su nas čudno gledali jer smo bili prljavi, crveni, izmučeni... ali mi smo popili još koji gemišt i krenuli doma. i sad sam ja čekao da dođe čovik s opstanka. i nema ga do 8, ne javlja se, a svi mene zovu jel znam što. poludio sam. još moj braco uporno zove svakih pola sata, a nemam mu što reći. i tako je to trajalo sve do 11:30. bio sam skršen od planinarenja, a mora sam čekati. telefon je poče sve češće zvoniti, a ja sam samo diza slušalicu i reka " ne znam ništa, javit će se kad dođe ". na kraju je čovik doša u 11:30. nažalost nije proša. i mora je sutra, tj. danas, na posa. nisam ga uspio ni ispitati sve detalje, a već sam ga vozio prema autobusnom kolodvoru. čovik je bio utučen, ali izgleda da stvarno ima nešto u tim izborima. kaže da je u ta tri dana sreo toliko dobrih ljudi, da je jako zadovoljan s tim novim iskustvom. čak nije ni bio ljubomoran na ove koji su prošli, nego je već poče s razmišljanjem o sljedećem opstanku.