Biram ovu drugu soluciju gdje uspravno stojim, stojim iza svake svoje riječi, djela, svih ovih 46 proljeća iza sebe, jer nikad ne napadam prvi, jako često niti ne vraćam jer si tim napadom prijatelju (tamo neko) dokazao da si bezvrijedan, pljuneš li nekoga znači da si svjestan koliko si mali a pljuvanjem rasteš, uzvraćam osmijehom, osmijehom bez ijedne riječi jer ih nisi vrijedan, vjerojatno ciničnim osmijehom koji kaže da smo isuviše različiti da bismo imali kvalitetan odnos, bio on poslovni ili privatni i da, svjestan sam koliko sam glup, doista jesam, glup za mali milion stvari na ovom svijetu ali zato postoji bar jedna stvar u životu za koju sam siguran da sam doktor za njega, tog sugovornika, susjeda, kolegu recimo bolje kopam kanale i Čovjek sam, ljudina, to dakako prepotentno izjavljujem jer ne diram, jer znam, ebeno dobro znam šta može proći kao za ebancija.