uzasno se osjecam zadnjih dana grozno se odnosim prema svojoj obitelji kakav sam ja to covjek? imam osjecaj kao da im zelim zlo svog ovog svijeta na neki nacin i zasluzuju, ali ja inace nemam naviku odnosit se tako prema njima... cjeli zivot mi je blogo receno katastrofalan sama sebi vec idem na zivce s tim jadanjima svaki dan pokusavam nesto ucinit sa svojim zivotom, a opet vidim da se nekako ne trgam previse od toga da mi bude bolje danonocno slusam depresivne pjesme, placem i govorim si da ovo nije za istaČ, da ne zasluzujem biti ovdje, da ne volim roditelje i sestru pogotovo stalno ih pokusavam naljutut, nazivcirat ali oni uopce ne reagiraju na nista kad dodjem doma samo pitaju kako je bilo u skoli, ja im kazem da sam imala praksu, naravno, samo kimnu glavom ne znam... stvarno se previse jadam pokusavam se ne jadati, ali... to je ocito jedino dobro sto ovako lijepo srcim i smislim u glavi pa zapravo to i jeino imam u svojoj glavi svoje jade ne mogu pisati kako mi je bilo u skoli zato sto su praznici (izmedju ostalog), ne mogu pisati kako mi je bilo vani na nekom koncertu zato sto nemam prijatelje i nejdem van (znam, jadna sam)... vise sam prestala brojat kolko sam puta pomisljala na samoubojstva.. ne znam kako nekome moze biti dobro u zivotu ako nema ono najvaznije, onaj drugi dio sebe-prijatelja u jednom djelu sebe krvim za to, ali opet i cijela moja obitelj je kriva zato sto sam posatala takva kakva jesam.. postala zanemarivanje jos u ranom djetinstvu da to je to moj bratic i moja sestra su nekako najdraza, i najljepsa i najmilija djecica koju imaju naravno, sestra je najsatrija, svi je vole, ovo-ono... onda sam ja dosla.. bilo je 5 minuta slave.. bla bla bla... onda je doso bratic.. najmanji je bio (i ostao) pa je sav neki umiljati... kad je sister krenula u skolu, svi su bili ponosni na nju, kako je vec velika curica, tada je i bratic krenuo u skolu, pa i on bio u cntru paznje... a ja ono, ko i uvijek, u sredini... vec tradicionalnoj - nevidljivoj sredini -.. i tako sam se s vremena na vrjeme navikla na to da sam uvijek bila ja ta koja je stajala sa strane. (nastavak slijedi...)