iako je ovaj dokumentarni film o njima posveta islandu, ljudima koji na njemu žive i krajoliku, zanimljivo je to da u početku nisu imali na umu cijeli island, već samo njegov krajnji sjever - nacionalni park asbyrgi. kako je već puno glazbenika napravilo nešto slično, htjeli su da " heima " odudara od svega već stvorenog i viđenog. važan element u filmu su ljudi; njihov stav prema glazbi koju čuju, njihove zatvorene oči, cjelokupan dojam viđenog, netko u krupnom planu sa svojim prijateljima i obitelji, jutro u malom mjesnom caféu, djeca koja puštaju zmajeve, oprana odjeća koja se suši na zraku.. ukratko, duh islanda koji su ovdje uspjeli prenijeti na gledatelje.