Preletimo kratko: sad vec gotovo starci NWoBHMa jos uvijek djeluju - Iron Maiden se vraca u srca fanova (i na top ljestvice) ponovnim ujedinjenjem s Bruceom Dickinsonom (" Brave new world ") i naravno pune hale, misljenja oko Judas Priesta su podijeljena - svi se slazu da je pjevac Tim Owens prava zamjena za Rob Halforda (koji se nakon eksperimentalnih albuma solo karijere vraca metalu albumom simbolicnog imena " Ressurection "), ali neki ne prihvacaju njihov modernizirani zvuk (" Jugulator ", " Demolition "); i Saxon je jos uvijek tu i konstantno svira ono sto najbolje zna - heavy metal (" Killing ground "); prvi pjevac Maidena - Paul Di ' Anno nije uspio napraviti uspjesnu solo karijeru (grupa Killers), ali uspjesno zivi na staroj slavi dok sa druge strane Dickinson ima uspjesne solo albume iza sebe (" Accident of birth ", " Chemical wedding ")...... thrash metal i danas ima svoje zvijezde: klasicna trojka: Kreator, koji nakon eksperimentalnih albuma izdaju svoj najbolji thrash album (" Violent revolution ")/Sodom (" M-16 ")/i ponovno oformljeni Destruction (" The antichrist ") vladaju pozornicama, veterani Slayer ce izgleda jos dugo biti s nama (" God hates us all ") iako u malo moderniziranoj verziji, Annihilator jos uvijek zna dobrano zaprziti (" Criteria for a black widow "), dok su za thrash neobicno vazne ' mlade ' grupe poput The Haunted (" The haunted made me do it "), Darkane (" Insanity "), Meshuggah (" Chaosphere ") ili Raise Hell (" Not dead yet ")...... progresivni metal ima veliku hordu poklonika.