Bogomile je Papa smatrao cistim krivovjernicima dok je isti Crkvu Bosansku na neki nacin tolerirao.

Dio HRvata se našao u situaciji da ima svoju crkvu, bosansku crkvu, i to su furali dok je išlo, kad više nije, konvertirali su u nešto drugo.

Bosanka banovina od 11. stoljeca ima svoju Crkvu: Crkvu Bosansku u kojoj je djed najvisi poglavar a poslije Djeda dolazi Gost.

Kako je narod, nekad prihvaćao Crkvu Bosansku, tako je prihvatio i fratre, pa danas i imamo toliko samostana i jake franjevce u Bosni.

Tvrtko nastoji uvesti reda u šizofenoj situaciji, s jedne strane prešutno podržava Crkvu Bosansku kako bi zadržao podršku vlastele i bosanskog puka, s druge strane podržava katoličku Crkvu i izjašnjava se katolikom. - 1366. Tvrko je zbačen s vlasti, bježi u sigurnost Ugarske, ali odmah dobija vojnu i financijsku pomoć i vraća se kao ban Bosne, te oko 1370. napokon sređuje situaciju u svom dvorištu.

Ni Katolička ni Pravoslavna crkva nisu Crkvu bosansku smatrale svojom niti je Crkva bosanska smatrala da pripada jednoj od tih dviju crkava.

Njegovim zalaganjem bosanska biskupija 1247. dolazi pod jurisdikciju kaločke metropolije, a biskup Ponsa svoju rezidenciju u srednjoj Bosni zamjenjuje sigurnijim Ä akovom, čime zapravo, ironijom povijesti, ovaj prekaljeni borac protiv krivovjerja oslobađa prostor krstjanima koji će na prostoru katoličke dijeceze organizirati moćnu heterodoksnu Crkvu bosansku.

postoji struja u hrvatskoj historiografiji koja spominje bogumile, a sve je počelo, ako se ne varam, tezom od račkog koji je išao povezati crkvu bosansku s patarenima... puno je ljudi slijedio tu, od početka krivu tezu...

Ono, da su Turci naišli na kralja koji je bio 100 % za crkvu bosansku, onda ga ne bi ubili, niti bi Ivani postajali Hasani.

Ako hoćeš da sagledaš vjerski aspekt, poznato je prisustvo bosanskih krstjana na lokacijama koje si ti pomenuo, ali su prije te hrišćanske hereze (koja se kasnije oblikovala u crkvu bosansku) ta područja bila obuhvaćena hrišćanstvom zapadnog i istočnog obreda (odnosno, kasnije katolici i pravoslavci).

Na prvo pitanje; Da nije bilo Turaka i turske opasnosti, zadnji kraljevi nebi vrsili pritiske na Crkvu Bosansku i tjerali velikodostojnike.

Znakovito je da Dubrovačka Republika Crkvu bosansku ne karakterizira kao sektu već kao Crkvu koja obavlja iste pravne, političke i diplomatske poslove kao i druge Crkve na zapadu i istoku Europe.

Oni su naime u svoje poslove, uz Crkvu bosansku, uključivali sve više i Katoličku crkvu, a u istočnom Humu i Pravoslavnu crkvu.

Ja ne pominjem Bogumile vec Crkvu Bosansku

Tek nakon što je vladar eliminirao Crkvu bosansku, mogla je u Bosnu, usprkos oštrom protivljenju ugarskog kralja Matijaša Korvina, doći papinska kruna kojom je u studenom 1461. u Jajcu okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević.

Druga netačnost u tom natpisu jest ta, da je herceg Stjepan prema njemu sagradio pravoslavnu crkvu, a mi smo iz istoričkih podataka razabrali, da je herceg Stjepan bio bogumilske vjere, da se doduše na kratko vrijeme odmetnuo katoličkoj, te opet pristao uz narodnu crkvu bosansku, a ni kao bogumil ni kao katolik nije imao interesa, da sazida pravoslavnu crkvu.

Daj, molim te nemoj me gnjaviti šovinističkim mitovima. " ecclesia bosnensis " je bila zametak za Crkvu bosansku koja se odvojila od Rima.

BH Muslimani bi htjeli Crkvu bosansku (CB) prikazati kao nacionalnu bosansku crkvu, a onda većinu stanovnika Bosne članovima te crkve, te onda islamizirane pripadnike CB kao sadašnje BH Muslimane.

Ta plemena su prakticirala pravoslavlje, katolicanstvo i Crkvu bosansku.

1) Nazivaju sebe Bosnjanima 2) Imaju zasebnu Crkvu Bosansku sa djedom kao vodom 3) Razlikuju Bosnjane od Hrvata i Srba u poveljima 4) Razlikuju cak i Hrvate koji zice citavog zivota u Bosni i koji su vazni plemici u Bosanskoj kraljevini od Bosnjana

Zetski knez Vukan Nemanjić 1199. prijavio je papi Inocentu III. bana Kulina da s članovima svoje obitelji i deset tisuća podanika štuje heretičku vjeru - Crkvu bosansku, pa je nakon pritisaka, 1203. ban Kulin na Bilinom polju pred papinim izaslanikom svečano priznao privrženost katoličkoj vjeri.

Al pazi Hantargu, non-stop ponavlja ko papagaj kako su Papini katolici napadali Crkvu Bosansku, kako je Tomašević bio đubre jer je uzeo katolicizam, a s druge strane non-stop ponavlja da vjera nema veze, da je Bosanac uvijek branio Bosnu, da je isti krtz što je prije bio Vukac ili Stjepan pa je postao Ahmed ili Suljo.

Ne samo što si debelo pogriješio u datiranju prekida Crkve bosanske, (prvi djed Crkve bosanske je bio djed Jeremija koji je vodio Crkvu bosansku između 1010. i 1024.) već se u karakterizaciji Crkve bosanske služiš šovinističkim epitetom.

Rim je kasnije osuđivao Crkvu bosansku kao dualističku-gnostičku herezu.

Premda su mnogi povjesničari Crkvu bosansku identificirali kao bogumilsku crkvu ta je teorija malo vjerojatna jer se bogumilsko dualističko učenje vrlo razlikuje od sačuvanih pravovjernih spisa Crkve bosanske.

Kako su bosanski vladari samo obećavali da će riješiti pitanje Crkve bosanske dok u stvarnosti nisu poduzimali ništa, Papa je tijekom vremena uništio Crkvu bosansku.

Ponovno Crkvu bosansku optužuje za herezu (pogubne doktrinarne zablude

Racki nije prvi povezao Crkvu bosansku s bogumilima; dakako da je bilo i starijih katolickih autora koji su, proucavajuci izvore iz 15. i 16. stoljeca, držali daje ona sadržavala dualisticku ili " manihejsku " herezu.5 Medutim, svojim savjesnim radom u arhivima Dubrovnika i Venecije, i svojom metodom da se služi poznatim cinjenicama o vjerovanjima i obicajima nebosanskih bogumila kako bi popunio praznine u bosanskim svjedocanstvima, Racki je dao mnogo potpuniju i zaokruženiju sliku Crkve bosanske kao korpusa posve razlicitog od crkve u Hrvatskoj i Srbiji, s vlastitim nacelima ustrojstva i teologije.

Ratarstvo nije bilo samo oblik bogumilstva prenesen u Zapadnu Europu: crpao je iz snažne lokalne tradicije kvazignostickc hereze (vidi Pucch, " Catharismc ct Bogumilismc ". 5 Cini se da je prvi autor koji je povezao Crkvu bosansku s bogumilima bio Chaumettc-dcs-Fosscs, u djelu objavljenom 1816. godine (Šamic, Les Vovageurs f ' ram-ai.i, str. 131).

Bosanski banovi i kraljevi bili su također katoličke vjere, ali često su pokazivali interes i za crkvu bosansku.